Narodno pozorište Užice osnovano je 1945. godine na temeljima bogate pozorišne tradicije čiji se počeci vezuju za 6. avgust 1856. godine kada se „dogodio prvi užički teatarski čin“ u kome je glavni junak, Stojan Obradović, iskazom: „Ustanovio sam teatar, odigrao životnu rolu.“
Ubrzo su na sceni teatralnog društva uloge dobili glumci amateri: nekoliko gimnazijskih profesora, dva učitelja iz osnovne škole, a s počitanijemsu im prilazili i predsedatelj suda i školski upravitelj.“ („Tragom Užičkog teatralnog društva“ (2006), Slobodan Radović, Narodno pozorište Užice)
Šapčanin Stojan Obradović, bio je sudija Okružnog suda, ali i osnivač užičkog čitališta i teatra koji je bio smešten u Kaljevića kući u srpskom delu Užica, na današnjoj Carini.
Prva predstva „Bitka na Čačku 1815“ izvedena je 13. februara 1862. godine koja je izazvala veliko interesovanje, pa je repriza bila samo posle tri dana. Iste godine izvedena je i predstava „Smrt Stevana Dečanskog“ Jovana Sterije Popovića.
Narodno pozorište Užice Osnivanje Radničke čitaonice
Osnivanje Užičkog teatralnog društva uticalo je na razvoj pozorišnog života u Užicu kroz rad Radničke čitaonice (osnovana 1903) u okviru koje je počelo da radi Radničko kulturno – umetničko društvo koje je osim hora imalo i pozorišnu sekciju.
U tom periodu, a naročito pred Prvi svetski rat bila je veoma aktivne đačka pozorišna družina u Gimnaziji koju je osnovao profesor Stevan Malenković.
Tokom Drugog svetskog rata, u vreme Užičke republike, 28. ili 29. septembra pri Užičkom partizanskom odredu formirana je Umetnička četa i njena Dramska sekcija se svojim ozbiljnim radom nametnula gradu i oslobođenoj teritoriji „zaista kao pravo pozorište“. (dr S. Kostić – Narodno pozorište-Titovo Užice 1945 – 1985)
Tokom dvomesečnog intenzivnog rada članovi Dramske sekcije su u Sokolskom domu izveli nekoliko predstava, „Knez Ivo od Semberije“, Branislava Nušića, „Početak bune na dahije 1941. godine“ urađene po motivima narodne pesme „Početak bune protiv dahija“, „Kako se kalio čelik“ prema romanu Nikolaja Ostrovskog, zatim predstava „Mati“, a bio je u pripremi i Geteov „Egmont“.
Narodno pozorište Užice Na predstavama i po 1.500 gledalaca
Svako izvođenje predstava izazivalo je veliko interesovanja publike tako da su pojedine imale i po 1.500 gledalaca. Rad ovog pozorišta je, pored ostalog, uticao da se posle oslobođenja 1945. godine u Užicu osnuje stalno profesionalno pozorište čemu su veliki doprinos dali neki preživeli borci u čijoj svesti je živeo zanos i odnos naroda prema kulturnim zbivanjima u vreme Užičke republike.
Profesionalno pozorište u Užicu osnovano je kao Oblasno narodno pozorište odlukom Ministarstva prosvete Srbije 10. avgusta 1945. godine.
Za otvaranje pozorišta određen je 24. septembar, dan prvog oslobođenja grada od okupatorskih snaga 1941. godine i stvaranja Užičke republike. Prva premijera bila je 4. septembra 1945. godine, Nušićeva „Gospođa ministarka“, u režiji Obrada Nedovića.
Započelo je rad u Sokolskom domu, međutim, ukoliko je zimi bilo veoma hladno, predstave su izvođene u hotelu „Pariz“ ili negde drugde pa se tragalo za uslovnijim prostorom za rad pozorišta. Užičani ga 1948. godine smeštaju u zgradu na glavnoj ulici u kojoj je ranije radio Aranđelovića, kao i Filkin bioskop do 1967. godine.
Sa izgradnjom Trga partizana 1961, pozorište, kao deo ove ambijentalne celine, dobija svoju zgradu koja je otvorena 1967. godine u kojoj je i danas.
Za svečano otvaranje zgrade, 1. marta, izvedena je premijera „Čudna zemlja“ Milenka Misailovića i Branislava Kravljanca, u režiji Milenka Misailovića. Danas se predstave izvode na velikoj i maloj sceni.
Do sada je u nekoliko navrata ulagano u osavremenjavanje zgrade radi poboljšanja uslova rada, ali je evidentno da su neophodna dodatna ulaganja.
Uvek dobar repertoar
Od osnivanja do danas Narodno pozorište Užice uvek je negovalo kvalitetan repertoar zanovan na delima kako domaćih tako i stranih saveremenih i klasičnih autora sa posebnim odnosom prema zavičajnim piscima i literarnoj baštini koja se po autorima može uslovno nazvati užička, ali i prema mladim autorima.
Osim toga, uvek je bila prisutna potreba izlaska iz klišea i težnja svojoj različitosti od drugih. Narodno pozorište Užice decenijama neguje predstave za decu.
Osim sopstvene produkcije koja je osvojila zapažene nagrade na domaćim festivalima, poslednjih godina domaćin je festivala dečijih predstava „Oktobarske čarolije“.
U svom radu pozorište se uvek orjentisalo na saradnju sa umetnicima iz cele zemlje pa i iz inostranstva, počev od reditelja, kompozitora, scenografa, kostimografa, glumaca.
Užičani su mogli da uživaju u predstavama svog pozorišta u kojima su igrali srpski glumački velikani: Raša Plaović, Ljubiša Jovanović, Ljubinka Bobić, Jovan Milićević, Olivera Marković, Mija Aleksić, Miša Janketić, Neda Arnerić, Stevo Žigon, Dušan Janićijević i drugi.

Predstave užičkog Narodnog pozorišta sa brojnih festivala osvajale su brojne nagrade, pre svega, na festivalu „Joakim Vujić“. Predstava „Balada o luzitanskom strašilu“, Pitera Vajsa u režiji Arse Jovanovića čija je premijera bila 5. maja 1968. godine izvedena je i na II BITEFU i pobrala izuzetne kritike.
Pozorište je 2007. gostovalo na 39. Venecijanskom bijenalu sa predstavom „Sluga dvaju gospodara“, K. Goldonija u režiji Andrea Paćota koji je godinu ranije režirao predstavu „Pilad“P.P. Pazolinija.
Predstava „Lizistrata“, Aristofana, u režiji Branka Popovića, 2011. godine prikazana je na Međunarodnom festivalu antičke drame „Stobi“ u Severnoj Makedoniji.
Nastupi na brojnim pozornicama
Narodno pozorište Užice od osnivanja obavlja vrlo značajnu kulturnu misiju na području, pre svega, Grada Užica nastupajući u mnogim selima ali i na pozornicama u svim opštinama u Zlatiborskom okrugu.
Od osnivanja gostuje u mnogim opštinskim centrima u Crnoj Gori i BiH. Zapažena su njegova gostovanja u Bugarskoj, Češkoj, Nemačkoj, Švajcarskoj, Americi, Kanadi, Rusiji, Ukrajini.
Ono što je posebno skrenulo pažnju na užičko Narodno pozorište i što ga je učinilo da desetak dana u prvoj sedmici svakog novembra bude centar pozorišnih dešavanja u regionu, jeste osnivanje Jugoslovenskog pozorišnog festivala 1996. godine. Narodno pozorište Užice je domaćin i organizator, a pokrovitelji su Ministarstvo kulture Republike Srbije i Grad Užice.
Takmičarskog je karaktera, a najboljima u devet kategorija dodeljuju se nagrade Ardalion. Festival je jedan od najeminentnijih i najznačajnijih pozorišnih festivala u Srbiji uz BITEF i Sterijino pozorje.
Okuplja najbolje predstave u protekloj pozorišnoj sezoni u tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji, odnosno, Državnoj Zajednici Srbije i Crne Gore.
Festival 2007. godine prerasta u festival najboljih predstava u protekloj pozorišnoj sezoni iz jugoslovenskih država u kojima se govori istim jezikom, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Slogan festivala od tada je „Bez prevoda“. Narodno pozorište Užice je i na ovom festivalu imalo zapaženih uspeha.
KULTURA KROZ VREME je naš novi serijal koji realizujemo do kraja ove, 2024. godine. Do sada su novinari i saradnici „UžiceMedia“ realizovali više zanimljivih i edukativnih sadržaja. Izdvajamo:
- “NASILJE Kao najbolje čuvana PORODIČNA TAJNA”
- JA NOVINARKA DOPISNICA
- KULTURNO BLAGO NARODNOG MUZEJA UŽICE – Duga užička istorija
- ŽENE ZLATIBORSKOG KRAJA
- „VELIKI RAT“
- „ZNANJEM DO ISTINE, BEZ SENZACIJE“
- „KULTURA DIJALOGA“
- „LOKALNO, A PROFESIONALNO“
- „TURIZAM POŽEŠKOG KRAJA“
- „ČUVARI TRADICIJE“
- „SPRETNIM KORAKOM KROZ SVET“
- „NA ZAHTEV ČITALACA
- “PESMA KAO LEK”
- NOVINARSKA ŠKOLA
- „SA KNJIGOM, UTABANIM I NOVIM STAZAMA“
- Ostali tekstovi u kategoriji MEDIJI
Za još tekstova iz kulture, reportaža, pratite naš sajt i društvene mreže!