Sveti Vasilije, oče naš duhovni, čuj i usliši čeda tvoja“, odzvanjao je glas monahinje na jutrenju koje počinje u pet časova pred ćivotom Svetog Vasilija Ostroškog. Sa svih strana sveta pristizali su hodočasnici ka Gornjem belom manastiru, koji na 900 metara nadmorske visine pokatkad bljesne u granitnoj litici kao dragulj.

Tvrdoški vitez, prema svedočenju monaha i brojnih vernika pomaže i krštenim i nekrštenim dušama. Ovaj svetitelj, kojim je srpska zemlja zapalila večnu sveću pred božijim prestolom, osvetljava puteve, razagnaje tugu svih vernika koji svojim molitvama i suzama zagrevaju hladnu ostrošku pešteru.

Sveti Vasilije Ostroški spada u red najvećih čudotvoraca, a njegova dela poznata su i van granica Srpske pravoslavne crkve. U manastir Ostorg, nadomak Nikšića u Crnoj Gori, gde počiva Sveti Vasilije, dolaze ljudi raznih veroispovesti, ima dosta muslimana, koji pred moštima traže spas i isceljenje od teških bolesti i muka koje ih pritiskaju.

Čudotvorne mošti Svetog Vasilija Ostroškog u celosti počivaju već tri veka u isposnici veličine dva i po sa dva metra, odišući miomirisom koji zadivljuje sve poklonike.

Ćivot oca Vasilija svakodnevno celiva više od hiljadu ljudi, kaže monah kojeg smo prilikom naše posete zatekli u keliji. Prema njegovim rečima, nema veće hrišćanske svetinje od moštiju Svetog Vasilija Ostroškog, jer je po broju hodočasnika manastir Ostrog na trećem mestu u svetu posle Jerusalima i Svete Gore.

Naš Veliki branitelj Pravoslavne vere, Sveti Vasilije, rođen je 1610. godine u Popovom Polju u Hercegovini. Kršteno ime mu je bilo Stojan. Upokojen je 12. maja 1671. godine i to je dan koji SPC proslavlja u znak na sećanje ovog znamenitog ugodnika božijeg.

Ostroški monasi tvrde, da ma koliko čovek želeo da poseti Ostrog može to učiniti tek kada ga Sveti Vasilije pozove.

Manastir Ostrog svakodnevno poseti oko hiljadu ljudi, a 12. maja kolone su nepregledne

Poslednje i večno prebivalište mitropolita Zahumsko-hercegovačkog na vrhu ostroške stene iznad Bjelopavlićke ravnice budi u ljudima strah. U polumraku poklonici celivaju krst vidno uzbuđeni, jer stoje pred nekim ko zna istinu. Svi priklanjaju grešnu glavu dok misli naviru, a od tolikih zemaljskih želja koje muče naše telo i dušu, u tom trenutku, ne dominira ni jedna, pričaju posetioci.

Svi izlaze ozareni sa nadom da će Sveti Vasilije podariti ljubav kao nepotrosivo bogatstvo.

Naši sagovornici, koji su već boravili pod Ostrogom, svedoče da je ostroški podviznik Sveti Vasilije izmiritelj svih zavađenih, da zbratimljuje razbraćene, oveseljava tužne, ukroćuje samovoljne, isceljuje bolne…

Nakon poklonjenja čudotvornim moštima prisetih se reči Paula Koelja.

Ljubav nas može odvesti u pakao ili raj, ali uvek nas nekuda odvede. Treba je prihvatiti, jer ona je osnovna hrana našeg postojanja. Ako je uskratimo sebi umrećemo od gladi gledajući žudno u drvo života, a nećemo imati smelosti da pružimo ruku i uberemo plodove. Treba tražiti ljubav ma gde ona bila…jer, onog časa kada krenemo u potragu za ljubavlju i ljubav polazi nama u susret. I spasava nas.“

Autorka: Ljiljana Gegić

- Advertisement -