Kuhinja moje mame u domaćinstvu „Šebovina“, koje je smešteno na obroncima Jelove Gore u najlepšem delu sela Gostinice, na nadmorskoj visini od oko 900 metara, udaljeno nekih 13 kilometara od Užica. Jedno je od najboljih mesta za pravi odmor, što kažu i „za dušu i za telo“, u užičkom kraju, gde se kombinuje tradicionalno i moderno, nudi mir, spokoj, ali i bojne aktivnosti.

Priroda u seoskom turističkom domaćinstvu „Šebovina“ je prvo što pleni, puca pogled na obronke Zlatibora, Golije, Kablara, Divčibara, Javora, požešku kotlinu…

Deo domaćinstva „Šebovina“ (Foto: N. Tošić UžiceMedia)

Starčevići su ovde godinama, a Gvozden je sa svojim ukućanima, suprugom Draganom, majkom Dobrinkom i ocem Vidojem počeo preuređenje imanja, koje obuhvata više hektara, pre punih 14 godina. Kako kaže, da bi domaćinstvo izgledalo kao danas, uloženo je tu najviše sopstvenog rada i truda. Većina poslova urađena je rukama članova domaćinstva.

– Najviše sam radio sam, jedino su majstori radili na krovovima. Prve kućice su prenete iz Tubića i one datiraju pre Prvog svetskog rata i malo su prepravljene. Jedna je reparirani babin mlekar, druga je kuća gde se moj tata rodio, a ova velika je preneta prošle godine iz Rutoša kod Nove Varoši.

One potiču iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka. Jedino potpuno nov objekat je gde se nalazi takozvana „ruska banja“ doterena iz Rusija. Sada imam 17 kategorisanih ležajeva u pet objekata, – priča nam Gvozden, koji ima firmu koja se bavi špedicijom, ali najviše voli kada radi u svom domaćinstvu na obroncima Jelove Gore.

Kaže da su se svi vratili na selo, prvo roditelji, pa on i supruga, koja je napustila posao u banci. I danas su svi najviše vezani za rad u domaćinstvu „Šebovina“, gde se trude da sve urede baš onako kako je u prošlosti bilo.

Gvozden Starčević, vlasnik domaćinstva „Šebovina“

– Sve je u tradiciji srpskog naroda, pa i kuhinja koja sve namirnice koristi sa našeg imanja i od rođaka iz ovog kraja. A zvanično smo počeli sa radom od maja ove godine i do sada je prošlo oko sto gostiju, – kaže Gvozden uz osmeh, i na pitanje kakvi su prvi njihovi utisci, da su vrlo zadovoljni i da je najvažnije da se ponovo ovde vrate.

– Imamo već rezervacije za Novu godinu, a nadam se da će biti zainteresovanih i za Božić i dečiji zimski raspust, – kaže domaćin.

Kuhinja moje mame – Dobrinke Starčević

Pitamo i kako je nastalo ime, a majka Dobrinka priča da je deda Milomir Starčević rano ostao bez oca, te da je brigu o njemu preuzela tetka, koja je volela šeboj, i jednu pesmu koja opevava to cveće i tako je nastao nadimak Šebo.

– Moj sin je imao šest godina kada je deda umro i kada je pošao u školu, svima se predstavljao kao Šebo. Gvozden je imao želju da se deda pamti i tako nazvao ovaj deo Šebovina, – pričala nam je Dobrinka, gostoljubiva i vrsna domaćica kakvih je dosta u užičkom kraju, koja se trudi da gosti mogu imati sve što požele, svako starinsko jelo, pite, proju, kolače…

Dobrinka nije poznata samo po svojoj kuhinji, već i po tome što šije i veze kravate i zanimljive, dekorativne srpske kape, šajkače.

– Materijal je isključivo prirodni, pamuk i svila. Mnogo toga što uradim može da se proda. Najviše radim tokom zime kada su manje obaveze u domaćinstvu.

Dobrinka i Dejan razvijali su kore za pitu od sira

Kuhinja moje mame – uz Svetski dan turizma

Poseta domaćinstvu Starčevića upriličena je uz obeležavanje Svetskog dana turizma, zahvaljujući Turističkoj organizaciji Užice, koja je u cilju promovisanja ruralnog turizma odabrala upravo ovo domaćinstvo, kada su ih posetile brojne novinarske ekipe, turistički poslenici, predstavnici lokalne vlasti. Tada je upriličena promocija tradicionalne gastronomije našeg kraja pod nazivom „Kuhinja moje mame – Šebovina“.

Uz domaćine promoteri su bili gradonačelnica Užica dr Jelena Raković Radivojević i poznati užički muzičar Dejan Petrović. Sa vlasnikom domaćinstva Gvozdenom Starčevićem i njegovom majkom Dobrinkom pripremali su na tradicionalan način pitu sa sirom i vanilice, jela koja su obavezna u tradicionalnoj kuhinji našeg kraja.

Program „Kuhinja moje mame – Šebovina“ u narednom periodu biće realizovan kao sastavni deo ponude domaćinstva, a trodnevna škola tradicionalne gastronomije biće organizovana četiri puta godišnje u ovom turističkom domaćinstvu.

– Cilj programa „Kuhinja moje mame – Šebovina“, je da po ugledu na trendove svetskih trističkih destinacija ruralnog turizma, pre svega u Italiji i Francuskoj, budu promovisana užička turistička domaćinstva i tradicionalni proizvodi kao što su ovog puta pripremana dva tipična proizvoda užičkog kraja, pita i vanilice, – kazala je Danijela Arsić Đorđević, direktorka TO Užice.

Gradonačlnica Jelena i domaćin Gvozden pravili su vanilice

Gradonačelnica Užica dr Jelena Raković Radivojević smatra da su domaćini od ovog mesta napravili pravi raj.

– To su mladi, obrazovani ljudi koji su izabrali selo kao mesto za razvoj svog posla. Njihov program „Kuhinja moje mame“ sigurno će poslužiti kao jedan dobar primer seoskim domaćinstvima ne samo u našem kraju već i u čitavoj Srbiji.

Došli smo ovde jer smo prepoznali mlade, kvalitetne ljude koji se na pravi način bave svojim poslom i želimo da u narednom periodu, kako njima, tako i svima ostalima koji se bave seoskim turizmom, pomognemo, – kazala je užička gradonačelnica uz podsećanje da treba da negujemo naša sela, jer bez zdravog sela nema ni napretka, uz obećanje da će poboljšati komunalnu i putnu infrastrukturu u ovom delu.

Dejan Petrović, majstor trube, ovoga puta se opobao i sa oklagijom, na licu mesta sa domaćicom Dobrinkom razvio je pitu. A potom je pokazao da pored trube dobro svira i sviralu.

– Rođen sam na selu i poštujem i cenim ljude koji se opredele da razvijaju selo, jer bez jakog sela nema ni jake države, – kazao je Dejan i naveo da voli kuhinju i da sprema tradicionalna jela, a potom apelovao na predstavnike lokalne vlasti i resorno Ministarstvo da ulože napor i da renoviraju školu na Čakovini, koju je i sam svojevremeno pohađao, što  bi najviše obradovalo decu.



Osim što je majstor trube, Dejan Petrović voli kuhinju, a zasvira i sviralu
  • Za sada  je objekat zatvorenog tipa namenjen za goste koji rezervišu smeštaj ili hranu. A ubuduće, to će okolnosti i domaćini polako usmeravati.
  • Ovde se služi domaća hrana koju proizvodi domaćinstvo ili se nabavlja u selu.
  • Za aktivan odmor tu su sportski tereni koji će ispuniti boravak gostiju, jer se u okviru imanja nalazi igraonica na otvorenom za stoni tenis, mali fudbal, odbojku, penjalice, ljuljaška… 
  • U „Šebovini“ se nalazi sauna, vinski podrum, suvenirnica, farma sa životinjama.
  • U blizini je beliki broj staza za šetnju koji vode ka centru Jelove Gore, najvišem vrhu Đakov kamen, Kadinjači, vodopadu Skakalo, planinskoj rečici u blizini.

Seosko turističko domaínstvo „Šebovina“ ne spada još uvek u najposećenije u užičkom kraju, ali tek je na svom početku i po onome što smo videli obećava puno, a očito je da se trude kako bi zadovoljili zahteve probirljivh turista. Vredelo bi da se uključi lokalna samouprava i da se put asfaltira.

A najnoviji događaji vezani za pandemiju koronavirusa vratili su nas u naše sredine, seoski turizam postao još populaniji nego što je do sada bio u Srbiji. Tako je i u užičkom kraju, pa osim većih centara poput Zlatibora, Tare, Zlatara, Mokre Gore, polako, ali sigurno izdvajaju se etno sela, seoska turistička domaćinstva. I svako za sebe je lepo, krasi ga planinska lepota, sećanje na život kakav je bio ranije, podsećaju na kulturu, tradiciju i običaje ovog podneblja.

Već smo pisali o Boškovoj vodi, etno selu u blizini Zlatibora, domaćinstvu Jolića iz Zbojštice, Mokroj Gori, Sirogojnu, Gostilju, a ima ih još naravno, i svako je lepo na svoj način.

Hroniku kovid – 19 tokom septembra možete videti na UžiceMedia.

Hroniku kovid – 19 tokom avgusta možete videti na UžiceMedia.

Aktuelne podatke za Srbiju na sajtu Ministarstva zdravlja Srbije.

- Advertisement -