PRIČA O SVETLOSTI – Izložbu „Vez od stakla“, radova nastalih u radionici za umetničku obradu stakla „Tiffany“ Velimira Tošanića i njegove kćerke Ane Žugić, imali su priliku da vide Užičani dve nedelje u decembru.
U pitanju su radovi od stakla u različitim tehnikama vitraž, fuzija, peskarenje, plitki reljef, oslikavanje i sito štampa. Osim toga tu su i tifani lampe, vitraži, radovi od fuzionisanog stakla, ali i fotografije radova nastalih u radionici u Tripkovi.
Mediji su do sada objavili mnoge tekstove o njihovom stvaralaštvu: „Vez na staklu umetnika oca i ćerke„, „Virtuoz na staklu„, „Vitraži iz prelepog sela za svetske metropole„, „Svetski a naš„, „Iz sela Tripkova u svet šalje čudesene radove na staklu“ i mnoge druge.
Nije preterivanje, ali gotovo da i nema ništa više novo da se kaže o radovima Velja i Ane koji su pravi virtuozi svog zanata, umetnosti.
PRIČA O SVETLOSTI – Nastaje u radionici „Tifani“
U užičkom kraju svi znaju za Tošaniće, njihovu umetnost na staklu, Tripkovu. Pravi su promoteri sela, Čajetine, Zlatibora, Užica, Srbije.
Velimir Veljo Tošanić se prvi u užičkom kraju počeo baviti ovim zanatom. Već nakon nekoliko godina rada počele su da pristižu pohvale. Potom mu se u radu priključila kćerka i posao se počeo širiti.
Radionica je nastala davne 1993. godine. Kada se Velimir Veljo Tošanić odlučio na ovaj korak. Kao mlad, a već afirmisan u drugoj vrsti umetnosti – folkloru. Bio je dugogodišnji rukovodilac KUD-a „Sevojno“.
Pokretanju posla prethodilo je dugododišenje izučavanje umetničkog zanata u više evropsklih gradova, ponajviše u Nemačkoj.
Vitraži Tošanića nalaze se na mnogim mestima u Srbiji, inostranstvu
Krase svečane sale opštine Čajetina, Gradske skupštine Užice. Pa crkvu Svete Nedelje u Tripkovi, manastir Rača u Bajinoj Bašti, manastir Blagoveštenje u Ovčar Banji, manastir Sveti Arhangeli u Prizrenu.
Njihovi radovi su i u hotelu „Valentina“, Anapa, u Rusiji, Kongresnom centru u Rostovu na Donu, hotelu „Baltička Zvezda“ u Sankt Peterburgu. Pa crkvi Svete Petke u Švedskoj, hotelu „Mona“ u Budvi, hotelu „Mona Plaza“ u Beogradu, Vinariji „Aleksandrović“ u Topoli…
A najveći vitraž, osam puta osam metara, radionica je radila skoro dve godine za operu u Barseloni 2008. godine.
Ovo je samo mali deo od onoga što je stvoreno u radionici „Tiffany“ u zlatiborskom selu Tripkova. A pred Tošanićima su i novi planovi, novi izazovi.
Tri decenija rada radionice „Tifani“
Inače, Tošanići su prošle godine obeležili jubilej, tri decenije rada radionice „Tifani“. Koja je u saradnji sa projektnim biroima ukrasila brojne javne ustanove i privatne rezidencije. Oplemenila mnoge poslovne prostore i objekte od nacionalnog i verskog značaja u zemlji i inostranstvu.
Kako kaže Veljo Tošanić u Bremenu je video radionicu koja se bavi izradom novih i restauracijom starih vitraža. U jednoj od tamošnjih radionica prošao je obuku.
– U Bilefeldu sam izučio tehniku fuzije, zatim dobijanje plitkih reljefa sa peskom, kasnije i tifani tehniku koja mi je posebno legla. Zasniva se na tome da se staklo obavija bakarnom folijom i spaja kalajem. Ta veza je čvršća od olovne i njome može filigranskije da se radi, – rekao je svojevremeno za medije Veljo.
A o samom zanatu Veljo Tošanić uvek priča da je zanimljiv, ne previše težak, ali i da je staklo izuzetno zahtevno. Ističe da je potrebno dosta rada i vežbe. Kada se komadi stakla izbruse spaja se slika, nanose se boje, a potom fuzijom stakla, u peći na 800 stepeni, dobija željeni komad stakla. I naravno, sam proces je dugotrajan, ali se dobija pravo umetničko delo.
A to su Užičani imali prilike i da vide na izložba od 12. do 24. decembra u Gradskom kulturnom centru.
Sada u radionici radi skupa sa kćerkom Anom Žugić, koja je kako kaže odrasla uz radionicu. I postala nabolji očev saradnik.
PRIČA O SVETLOSTI I STVARALAŠTVO TOŠANIĆA:
Njihovo ime postaje sinonim za bezvremensku lepotu stakla
Dušan Rusalić: U vremenu prolaznih vrednosti ovaj umetnik stvara ono što traje večno, staklo koje govori osvetljava i podseća da su znanje, kreativnost i dobrota najvažniji darovi.
– U srcu Srbije u mestu Tripkova kod Užica stvara Velja čije ime postaje sinonim za bezvremensku lepotu stakla. On je čovek koji svoje znanje o staklu sticao daleko odavde u inostranstvu gde je upoznao najprefinjenije tehnike oblikovanja ovog plemenitog materijala.
Umesto da svoj talenat zadrži za sebe i ostavi ga daleko od domovine odlučio je da se vrati i svoja znanja nesebično podeli i deli sa svojim narodom.
Njegove ruke precizne i sigurne oblikuju skulpture, vitraže, nakit, sakralne i upotrebne predmete i spajaju tradiciju i modernu umenpst. Svaki njegov rad je priča o svetlosti, bojama i snovima pretočenim u staklene objekte.
U njegovom ateljeu u Tripkovi staklo dobija dušu dok se svetlost pretvara u spektakl boja i oblika. Ono što ga čini posebnim nije samo umetnost koju stvara već i način na koji deli sebe sa svetom. On nesebično obučava mlade otvarajući vrata svog znaoa svakome ko pokaže interesovanje.
Učionica njegovog ateljea nije samo prostor za učenje zanata već mesto gde se inspirišu generacije budućih umetnika
Njegovi humanitarni projekti su povezani sa njegovim radovima koji nisu samo umetnički već su dela ljubavi i solidarnosti.
U vremenu prolaznih vrednosti ovaj umetnik stvara ono što traje večno, staklo koje govori osvetljava i podseća da su znanje, kreativnost i dobrota najvažniji darovi koje možemo podeliti sa drugima.
Njegov rad u Tripkovi je postap simbol ne samo veštine i umetnsti već i humanosti, inspiracija za sve koji veruju da lepota sveta leži u davanju.
Bojan Savić, akademski slikar:
Kroz obuku u radionici nisu prolazili samo srpski umetnici, već i umetnici sa Malte, Poljske, Bugarske, Slovenije…
– Usred sela Tripkova u Zlatiborskom okrugu nalazi se radionica „Tiffany“, koja već godinama gaji čaroliju obrade fuzionisanog stakla i čuva tajnu izrade vitraža.
Ne, u njoj nećete naći ništa glamurozno –velike prijemne sobe, kožne sofe i veliki luksuz – već vredne ljude koji odišu duhom svojih predaka i velikom posvećenošću ovom zanatu.
Sve se odigralo tako što je Velimir Tošanić znanje doneo iz Nemačke i svoju viziju preneo u Tripkovu. Ova radionica živi i opstaje preko trideset godina. Koliko je ona važna, možemo tek sagledati kad znamo da se njihovi vitraži nalaze u Rusiji, Nemačkoj, Uzbekistanu, Americi, Švedskoj i dr.
Brojni vitraži krase crkve Zlatiborskog okruga, a i šire, kao i svečane sale Opštine Mladenovac, Opštine Čajetina i Gradske kuće u Užicu.
Kroz radionicu su prošli mnogi akademski umetnici koji su stvarali u njoj, upotpunjavajući svoj likovni izraz. Radionica je pružala nesebičnu podršku studentima koji su u njoj imali praksu, i ne samo njima – svojim humanim radom bila je podrška mnogima.
To su jednostavni ljudi koji imaju svoju čast i viziju
Kroz obuku u radionici nisu prolazili samo srpski umetnici, već i umetnici sa Malte, iz Poljske, Bugarske, Slovenije itd. i svi su poneli kući bar jedno svoje delo i veliku radost i sećanje na Tripkovu i Zlatibor. Ovo što je danas izloženo samo je mali fragment radova Zanatske radionice „Tiffanyˮ.
Ana i Veljo se predano trude da zadrže ovaj dragulj Zlatiborskog okruga koji isijava kulturom i lepotom malih stvari. Sama radionica je jedan veliki vitraž Evrope, sveta, naravno i ljudi koji su je pohodili. Svako od nas je jedan mali staklić u velikom vitražu života koji je stvorila porodica Tošanić.
Ali i pored sveg iskustva i godina koje sam proveo u Tripkovi radeći, najviše što me je osvojilo su Veljino veliko srce i Anina dobrota. To su jednostavni ljudi koji imaju svoju čast i viziju.
Mr Dragana Martinović, teoretičar umetnosti i istraživač u Zaprokulu:
U svom prostoru imaju sve uslove za rad i edukaciju u obradi stakla
– Velja Tošanić i Ana Žugić se već tri decenije bave zanatsko-umetničkim radom u staklu, naročito tehnikom „tifani“, koju primenjuju u izradi lampi i lustera.
Postigli su visok nivo obrade stakla kombinujući različite tehnike – vitraž, fuziju, peskarenje, oslikavanje, plitki reljef i dr. Proizvode bižuteriju, suvenire, upotrebne predmete, ali su se ostvarili i u većim zahvatima, kako u enterijerima tako i u eksterijerima crkava, hotela, javnih i privatnih objekata u zemlji i inostranstvu.
U selu Tripkova, gde im se nalaze radionice sa pećima, primaju umetnike, kao i decu i studente iz umetničkih škola i sa fakulteta koji su zainteresovani za istraživanje u ovom materijalu. Treba reći i da u svom prostoru imaju sve uslove za rad i edukaciju u obradi stakla.
PRIČA O SVETLOSTI
Zbog divljenja njihovim umetničkim delima, gotovo svake godine se vraćamo u Tripkovu
Barba Štembergar Zupan, Zavod Voglje, Šenčur, Slovenija, Član International Academy of Ceramic:
– Velimira Tošanića i njegovu ćerku Anu moj suprug Niko i ja smo upoznali 2006. godine. Teško je opisati iznenađenje i oduševljenje kada smo sa glavnog puta skrenuli na uski seoski put i vozili se pored pojedinačnih kuća u selo Tripkova, gde smo stigli do izuzetne radionice, u kojoj, daleko od očiju javnosti, pod njihovim rukama, nastaju raznolika umetnička dela u staklu.
Vitraž, tiffany i fuzija stakla su načini rada koje za svoje kreacije, sa puno znanja i senzibiliteta, koriste majstor Velja i Ana. Zbog divljenja njihovim umetničkim delima, gotovo svake godine se vraćamo u Tripkovu.
Topao prijem umetnika, razgovori o stručnom radu i korišćenju peći, kao i divljenje eksponatima su dobar razlog za posetu njihovoj radionici.
Za svoj rad zaslužuju da budu vidljivije prikazani i podržani u oblasti kulture i turizma
Njihovo vladanje tehnikama umetničkog izražavanja u staklu omogućava stvaranje jedinstvenih i vizuelno snažnih dela. U riznici njihovih kreacija nastaju dela oživljena svetlosnim efektima, na kojima zrače sitne strukture i boje u obliku dekorativnih proizvoda različitih oblika i veličina.
To su lampe, španski zidovi, ogledala i slično. Bogat je i izražaj u tehnici fuzije stakla, gde nastaju uglavnom korisni predmeti, poput činija i poslužavnika, kao i nakita… Pri tome, za konačan izgled, pri izboru oblika, koriste i posebne boje i uzorke.
Njihovo bogato znanje i dugogodišnje iskustvo omogućava im korišćenje kombinacija različitih tehnika rada. Sve tehnike koje koriste za svoje kreativne radove nude izražavanje u tradicionalnom ili savremenom stilu. Njihov bogat opus zaslužuje počast.
Foto: N.Tošić UžiceMedia
Za još informacija iz kulture, reportaža, pratite naš sajt i društvene mreže Facebook i Instagram!