Mir Božji, Hristos se rodi, pozdrav za praznik, koji se praznuje kao uspomena na dan rođenja Gospoda Isusa Hrista, Sina Božijeg, Spasitelja sveta.

Činjenica da je to praznik rađanja novog života, praznik dece i detinjstva, praznik roditeljstva očinstva i materinstva, ukrasio je kod Srba ovaj praznik najlepšim verskim običajima i obredima.

Svi ti običaji i obredi imaju jedan osnovni smisao i svode se na jedan cilj: Umoliti Boga da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina. Sve je to izraženo u kratkoj narodnoj zdravici i molitvi o Božiću: „Daj, Bože, zdravlja i veselja u ovom domu, neka nam se rađaju zdrava dečica, neka nam rađa žito i lozica, neka nam se uvećava imovina u polju, toru i oboru!“

Božić je praznik rođenja novog života, dece i roditeljstva i kao takav obeležava se najlepšim verskim običajima. Različitosti u običajima uglavnom su uzrokovane podnebljem, ali osnovni elementi proslave Božića prisutni su svuda – unošenje Badnjaka u kuću i njegovo paljenje, Badnje veče, česnica, položajnik, uobičajeni pozdrav: Mir Božji, Hristos se rodi!

Sama suština praznika svuda je ista slavi se Hristovo rođenje, ali se i neguju porodični odnosi, s obzirom da je tradicija da tog dana bližnji budu na okupu.

Užice, Božić 2024. godine (Foto: N.Tošić/UžiceMedia)

Pravoslavni hrišćani ovaj praznik slave 7. januara, a dan pred Božić slavi se Badnji dan. To je poslednji u Badnjoj nedelji u toku koje se, prema verovanju, ne treba šišati, brijati, niti seći nokte da se ne bi „seklo zdravlje“.

Na Badnji dan  se ustaje rano, pre zore, i tada deda i unuk, najmlađi i najstariji muškarac iz kuće idu u šumu po badnjak. Odmah po ustajanju u kući se loži vatra i pristavlja se pečenica, a žene pripremaju kolače, torte i Božićnu trpezu. 

Pre zore muškarci iz kuće idu u šumu da poseku badnjak. Obično se bira cer, koji domaćin, okrenut ka istoku seče sa tri snažna udarca. Prilikom odsecanja izgovara se molitva za zdravlje i sreću porodice. Iverak koji otpadne pri prvom udarcu se pokupi i čuva.

On se stavlja u karlicu što pomaže da se u njoj skuplja kajmak debeo kao iver, ili, ako se stavi na košnice onda niko neće moći pčelama da naudi. Nekada se prvi iver potapa u vodu koju oboleli piju radi ozdravljenja, dok se negde stavlja pod kvasac sa željom da u kući sve raste kao kvasac.

Jedan deo ivera se čuva u kući i veruje se da celoj porodici donosi mir i blagostanje. Badnjak se ka kući nosi na desnom ramenu, a kada se donese uspravi se pored ulaznih vrata i tu stoji do uveče kada ga domaćin unosi u kuću.

U srpskim pravoslavnim hramovima, kao i ispred crkve Svetog Đorđa u Užicu, sinoć su uoči Božića, nakon liturgije, tradicionalno paljeni badnjaci.

Česnica je pogača koja se pravi od brašna vode i masti, bez kvasca. Najčešće je mesi najstarija ukućanka prvog dana Božića, pre izlaska sunca. Zatim se okreće polivajući se vinom i lomi se na onoliko delova koliko ima ukućana.

U testo za česnicu se ubaci novčić i deo iverka sa Badnjaka, pa onaj koga zapadnu prilikom lomljenja će, prema verovanju, imati novca, zdravlja i sreće tokom cele godine.

Tradicionalno paljenje badnjaka ispred crkve Svetog Đorđa u Užicu (Foto: N.T. UžiceMedia)

Zajedno sa badnjakom, domaćin i njegovi sinovi unose u kuću i pečenicu i slamu. Muškarci koji nose pečenicu na ražnju, uz reči „Dobro veče, srećno Badnje veče“ stupaju desnom nogom preko praga, a u kući ih dočekuje domaćica koja posipa sa zobi domaćina i pečenicu izgovarajući reči „Dobro veče! Čestiti vi i vaša pečenica“.

U srpskom narodu pečenica je najčešće mlado prase, dok u nekim krajevima to može biti i mlado jagnje i naziva se veselica. Na Badnje veče se unosi u kuću i naslanja na istočni zid gde ostaje do Božića kada se služi na Božićnu trpezu.

Na prazničnoj trpezi se ne sme naći pernata živina jer ona simboliše nazadovanje i rasturanje kuće zato što kljuca i baca zemlju iza sebe.

Položajnik je osoba koja prva ulazi u kuću na Božić. Stupa desnom nogom preko praga, pozdravlja ukućane rečima „Hristos se rodi“, na šta mu oni odgovaraju „Vaistinu se rodi“.

Zatim položajnik prilazi vatri i grančicom sa badnjaka je džara govoreći „Koliko varnica toliko parica, koliko varnica toliko sreće i veselja“ i dalje nabrajajući sve ono što misli da bi valjalo da se u domaćinovoj kući umnoži.

Mir Božji, Hristos se rodi!

Pogledajte i druge tekstove iz oblasti društvaputopise i reportaže sa stranice Užicemedia.

- Advertisement -