Da i mene zapazite – Potrebno je pre svega da vidljivost dece i mladih bude značajnija u ostvarivanju njihovih potreba i prava. Vidljivost znači: prisutnost u svakodnevnom životu zajednice, prepoznavanje i uvažavanje različitosti, učešće u donošenju odluka, pristupačnost kao osnovni uslov vidljivosti, borba protiv stereotipa.
Kroz projekat DA I MENE ZAPAZITE, koji će novinari i saradnici Užicemedia relizovati u narednih nekoliko meseci, radićemo na unapređenju komunikacije mladih osoba i dece sa invaliditetom sa gradskim javnim službama. Da bez stresa i diskriminacije ostvare svoja prava i dobiju potrebne usluge.
Namera je da istražimo kakvo je trenutno stanje Užicu i u opštinama Zlatiborskog okruga. Po pitanju stvaranja bolje i značajnije osnove za ravnopravno učešće osoba sa invaliditetom u društvenom životu zajednice.
Da zajednički radimo na daljem jačanju kapaciteta. Ali i da uradimo više na rušenju barijera, dostupnosti službenika, većoj odgovornosti o ranjivim grupama građana u lokalnoj zajednici. Kako bi se stvorila bolja osnova za ravnopravno učešće osoba sa invaliditetom u društvenom životu lokalne zajednice.
DA I MENE ZAPAZITE Tokom trajanja projekta odgovorićemo na niz pitanja:
- Iistražićemo koliko su deca i mladi sa invaliditetom vidljivi, na koji način?
- U kakvoj su komunikaciji sa javnim službama grada?
- Gde im je potrebna najveća pomoć?
- Kako poboljšati uslove osoba sa slabim sluhom, vidom…?
- Da li se vidljivost može povećati i kako? Koliko mogu da urade mediji, koliko udruženja osoba sa invaliditetom, druge nevladine organizacije, lokalna zajednica, škola?
Da i mene zapazite – Svesni smo da veća vidljivost doprinosi da se ruše predrasude.
Stvara se jači osećaj zajedništva u lokalnoj sredini, veći stepen empatije. I potrebe da se svi zajedno borimo da istu životnu sredinu delimo svi podjednako.
Za potrebe istraživanja posetićemo gradska, užičkih udruženja, Udruženje distrofičara Zlatiborskog okruga, Međuopštinsko udruženje slepih. Zatim, Međuopštinsko udruženje gluvih i nagluvih, Međuopštinsko udruženje paraplegičara i multiplesleroze.
Tu su razgovori sa predstavnicima i zaposlenima u udruženjima. Pa sa mladim članovima, njihovim porodicama. Predstavnicima privrede, lokalnih samouprava u oštinama Zlatiborskog okruga, Čajetina, Požega, Arilje, Nova Varoš, Bajina Bašta.
Serijal ćemo raditi u saradnji sa organizacijijama osoba sa invaliditetom Grada Užica i opština Zlatiborskog okruga.
- U jednom od tekstova ćemo predstaviti probleme sa kojima se osobe sa invaliditetom, mladi i deca, suočavaju.
- Razgovaraćemo sa stručnjacima, defektolozima, psiholozima i sociolozima o tome koliko barijere u komunikaciji utiču na psihičko stanje i život osoba sa invaliditetom, posebno mladih i dece?
- Istražiti načine za prevazilaženje tih barijera.
- U serijalu planiramo da plasiramo bar jedan tekst sa primerima dobre prakse. Recimo sa nekom od institucija koja je uradila dobre stvari po ovom pitanju. Uporediti kao se to radi u gradovima u okruženju a kako u Užicu i opštinama Zlatiborskog okruga.
- Ko su talenti među decom i mladima sa invaliditetom u užičkom kraju (priča o mladom sportisti, mladom umetniku…)
- Koliko škola doprinosi da deca i mladi sa invaliditetom budu vidljivi, razgovor sa predstavnicima škola u Užicu s obzirom na proces inkluzije koji traje već gotovo dve decenije.
- Jedan broj analitičkih tekstova posvetićemo razgovorima sa donosiocima odluka i nadležnima u gradskim službama i zagovaranju da se unapredi komunikacija sa osobama sa invaliditetom.
- Potražićemo odgovore šta konkretno treba da se uradi kada su osobe sa oštećenim sluhom u pitanju, na koji način pomoći slepim i slabovidim licima, ostalim članovima gradskih i opštinskih udruženja.
- Šta je sve potrebno uraditi za njihovao potpunije uključivanje u društvo, što jača svest o sopstvenim pravima i mogućnostima. Te podstiče stvaralački duh osoba sa invaliditetom, da postaju aktivni učesnici, i da se osećaju kao ravnipravni članovi društva.
Kako unaprediti postojeće stanje?
Nastojaćemo da imamo više različitih mišljenja kako bi odgovorili na niz pitanja, među kojima su – kako unaprediti postojeće stanje. I dalje raditi na jačanju sposobnosti osoba sa invaliditetom, posebno dece i mladih da bi bili vidljiviji u lokalnoj zajednicu..
Nastali sadržaj biće šerovan na društvene mreže: FB Užicemedia, Instagram, Linkedin, Google biznis, kao i Reels, Story.
Iz do sada nastalog sadržaja izdvajamo deo iz intervjua sa Biljanom Subotić, stručna radnica i koordinatorka Info centra za osobe sa Invaliditetom Užice. Ona za UžiceMedia govori o vidljivosti dece i mladih sa invaliditetom u lokalnoj sredini.
– Kada govorimo o vidljivosti dece i mladih, ali i odraslih osoba sa invaliditetom, moram na početku da naglasim ono osnovno, a to je da je njihova vidljivost u lokalnoj zajednici od suštinske važnosti za njihovu inkluziju, ravnopravno učešće i kvalitet života.
Nažalost, još uvek ne postoji sveobuhvatni registar osoba sa invaliditetom za područje našeg grada, već svaka organizacija osoba sa invaliditetom (ima ih 12 na području Užica) ima spisak svog članstva na osnovu koga se može dalje pričati o njihovoj vidljivosti, potrebama, ostvarivanju prava.
Takođe, vrlo je značajno precizirati termin „vidljivost“ u kontekstu osoba sa invaliditetom. To ne znači samo da osobe sa invaliditetom postoje u našem društvu, – kaže Subotić i dodaje:
– Da je njihovo svakodnevno funkcionisanje otežano u odnosu na ostatak građanstva. Niti znači da su više vidljive ukoliko prezentujemo njihove životne priče i borbe.
Ona znači mnogo više: prisutnost u svakodnevnom životu zajednice, prepoznavanje i uvažavanje različitosti, učešće u donošenju odluka, pristupačnost kao osnovni uslov vidljivosti, borba protiv stereotipa.
Pođimo od prisutnosti u svakodnevnom životu zajednice koja, pre svega, znači da su OSI fizički prisutne i aktivne u različitim aspektima života zajednice: u školama, na radnim mestima, u kulturi, sportu, na javnim događajima, u medijima. Da budu prihvaćene, poštovane i UKLJUČENE.
Vidljivost znači da lokalna zajednica prepoznaje osobe sa invaliditetom kao ravnopravne članove sa svojim pravima, potrebama, potencijalima i identitetom. U ovom delu postoje zaista značajni pomaci napred u odnosu na period od pre koju deceniju, kada se invaliditet posmatrao isključivo kroz prizmu medicinske percepcije odnosno oštećenje, invalidnost, hendikep…“
Za još informacija iz društva, reportaža, pratite naš sajt i društvene mreže Facebook i Instagram!
