Hrabri komandant general Ivan S. Pavlović, koliko ljudi u Užicu zna za njega, ko je on bio? Koliko danas znamo o junacima, državnicima, naučnicima, umetnicima, makar iz svoga kraja? Da li neko mladim ljudima u Užicu i Srbiji govori o tome ko je bio Ljuba Stojanović, Živko Topalović, Milutin Uskoković, Vida Ružić Crnjanski, Krsta Smiljanić, Dimitrije Tucović, Dragiša Lapčević, major Kosta Todorović, Marija Maga Magazinović… i još mnogi znani, učeni, plemeniti Užičani.

O hrabrom generalu iz balkanskih i Prvog rata gotovo da niko u Užicu ništa ne zna. Gde i kako bi se i saznalo? Retko kada se piše o srpskim patriotama, u planu i programu škola „pretrči se“ preko ovih imena, a mediji su izgubili edukativnu funkciju.

Hrabri komandant

U zemlji gde je odavno kulturni obrazac program „ružičaste“ i sličnih joj televizija, sa dnevnim „junacima“, posebno „junakinjama- starletama“ evidentno je, nema mesta za priču o nacionalnim i moralnim ličnostima, istorijskim veličinama.

Zbog svega toga Užičani sležu ramenima kada im se pomene ime Ivana Pavlovića. U Istorijskoj baštini, izdanje Arhiva Užice, stručni konsultant Istorijskog arhiva Beograd, Tijana Kovčić, piše o generalu Ivanu Pavloviću, koristeći podatke iz Ličng fonda Pavlovića koji se čuva u Arhivu Beograda. Saznanja o ovom Užičaninu, ratniku, predratnom vojnom istoričaru…

Hrabri komandant, general Ivan S. Pavlović, o njemu je ostalo zapisano da je bio neobično vredan, savestan, iskren i u službi pasionirani oficir i neumoran radnik. Veoma uspešno otpravljao je delikatnu i tešku službu svojega odeljenja. Na Solunskom frontu i preko njegove želje a obzirom na važnost službe načelnika Ađutantskog odeljenja, nije mu data prilika da komanduje, ali pukovnik Ivan Pavlović u operacijama Prve armije u toku 1914. i 1915. komandujući u borbama združenim odredi, često jačim od sastava divizije, a pod najtežim terenskim i drugim prilikama, pokazao je svoje komandantske sposobnosti uspešnim komandovanjem na moje zadovoljstvo. Zaslužuje svaku preporuku.

Načelnik Štaba Vrhovne komande, Vojvoda Živojin Mišić

Hrabri komandant: Užičko poreklo po ocu, majka od Lunjevica

Srpski general Ivan S. Pavlović rođen je u Užicu 4. juna 1869.godine. Njegov otac pukovnik Stojko Pavlović bio je komandant u Užičkoj narodnoj vojsci, potom upravnik državne ergele u Ljubičevu, a 1885. za vreme Srpsko- bugarskog rata bio je na teškoj dužnosti graničara. Ivanova majka zvala se Lenabila i bila je kćerka iz četvrtog braka Nikole Lunjevice i Đurđije Čarapić, kćerke vojvode Tanasija Čarapića, Ivanov ujak , Lenabelin rođeni brat bio je Pantelija Lunjevica, otac Drage Mašin, kasnije srspke kraljice. Ivanov stariji brat, Petar Pavlović bio je poznati zoolog, osnivač Prirodnjačkog muzeja u Beogardu, direktor Muzeja srpske zemlje i redovni član Kraljevske akademije nauka. Obojica braće Pavlovića bili su profesori u gimnazuiji, a najmlađa sestra Katarina bila je profesor na Višoj učiteljskoj školi, i među prvim ženama koje su pohađale Filozofski fakultet u Beogradu.

Ivan Pavlović

Srpski general Ivan S. Pavlović bio je i u srodstvu sa Milevom Alimpić, rođenom Vukomanović, koja se udala za generala Ranka Alimpića. Ranko je zajedno sa Ivanovim ocem Stojkom učestvovao u odbrani Užica 1862. godine.

Hrabri komandant: Oficirska karijera

Ivan S. Pavlović je posle položene mature u Beogradu stupio u Vojnu akademiju koju je završio sa najboljim uspehom. Dobio je čin pešadijskog potporučnika, a tri godine kasnije unapređen je u čin poručnika, a kao komandir čete u 7.puku  bio je kraljev ordonans oficir. Za pripravnika za generalštabnu struku bio je izabran 1900. a posle dve godine u Glavnom generalšabu unapređen je u čin majora.

Tokom majskog prevrata 1903. kao bliski rođak kraljice Drage bio je uhapšen i zatvoren zajedno sa braćom od ujaka Nikolom i Nikodijem Lunjevicom, rođenom braćom kraljice Drage. Iste noći Ivan je pušten u kućni pritvor, a braća Lunjevuca su pogubljeni. Ivan je uskoro razrešen dužnosti i stavljen na raspolaganje, a nakon dva meseca postavljen je za komandanta trećeg bataljona 2. Pešadijskog puka.

Tri godine kasnije dobio je službu u Glavnom generalštabu, odakle ga je tadašnji vojni ministar, general Radormir Putnik 1907., postavio za komandanta 20. pešadijskog puka. Posle dve godine kao potpukovnik odlazi u Knjaževac, i zabaleženo je kako je u vežbama pešadije i artiljerije potpukovnik Pavlović postigao odličan uspeh.

Odlikovan je Belim orlom 4. stepena. U proleće  1911. general Stepa Stepanović Ivana Pavlovića postavlja za komandanta u Pirotu, prema granici sa Bugarskom koja u to vreme sa Turskom i balkanskim saveznicima vrši pripreme za Prvi balkanski rat.

Hrabri komandant: Ratovi, briljanto komandovanje

Pred sam početak Prvog balkanskog rata, septembra 1912. srpski general Ivan S. Pavlović je izvršio tačnu i brzu mobilizaciju trupa u Pirotu. Kao komandat trećeg puka prvog poziva komandovao je u oba balkanska rata, za šta je proizveden u čin pukovnika, a za postignute uspehe u oba rata odlikovan je Zlatnom Obilića medaljom za hrabrost i Karađorđevom zvezdom za ratne zasluge.

U Glavnom generalštabu zatiče ga 1914. mobilizacija srpske vojske i početak Prvog svetskog rata. Pošto je izrazio želju da komanduje, jula te godine postavljen je za komandanta Užičke združene brigade sa štabom na Musinom brdu, iznad Drine kod Bajne Bašte. Za odlično komandovanje tokom boja na Krstacu 15. septembra 1914. pukovnik Pavlović odlikovan je Karađorđevom zvezdom sa mačevima 3. stepena i predložen za unapređenje u čin generala.

Izvršio je niz uspešnih zadataka i naređenja sa Užičkom brigadom koja je u septembru 1915. zajedno sa Dunavskom i Limskom brigadom formirala Užički odred. Kada je 22. januara 1916. stigao na Krf, odmah je postavljen za načelnika ađutantskog odeljenja Vrhovne komande, gde je učestvovao u reorganizaciji srpske vojske. Posle oslobođenja, u novembru 1919. Ivan Pavlović postavljen je za komandanta Potiske divizije, a ubrzo je za ratne zasluge unapređen u čin generala.

Hrabri komandant: Posle rata

Tri godine nakon završetka Prvog rata, Ivan Pavlović je postavljen za načelnika Istorijskog odeljenja Glavnog generalštaba, a u novembru 1922. određen je za komandanta Kosovske divizije, a na samom kraju te godine postavljen je za pomoćnika komandanta Prve armije. Na ovom mestu ostao je sve do penzionisanja, aprila 1929. kada je preveden u rezervu.

General Ivan S. Pavlović ostao je upamćen po svojoj uspešnoj vojničkoj karijeri za koju je odlikovan više puta. Pored brojnih srpskih odlikovanja imao je i četiri francuska odlikovanja, nekoliko ruskih, i dva engleska  odlikovanja.

Oženio se u Subotici nakon rata 1920. godine Zorom Dimitrijević, kćerkom Stoiljka Dimitrijevića, tadašnjeg upravnika pošte i telegrafa. Zorkin brat bio je poznati, hrabri pukovnik Svetolik Dimitrijević. Kumovi na venčanju bili su im generali Vladimir Kondić i dr Mihailo Petrović, prvi srpski hirurg.

Ivan i Zora koja je umrla četiri godine pre Ivana, nisu imali dece. Ivan je umro 18. decembra 1943.godine u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u prisustvu porodice, prijatelja i članova srpske vlade, objavljeno je u beogradskom časopisu „Kolo“.

Hrabri komandant: I vojno istorijska nauka

I pre penzionisanja, Ivan Pavlović interesovao se za istorijsku nauku, te je jedan od osnivača Istorijskog društva u Novom Sadu 1927. a bio je član i utemeljivač Srpske književne zadruge, Srpskog geografskog društva i Društva „Sveti Sava“.

Kada je otišao u penziju intezivno se bavio vojno- istorojskim istraživačkim radom, objavljivao knjige i kao vojni pisac bio je vrlo cenjen u naučno-istraživačkim krugovima. Dnevnike i beleške koje je vodio dok je bio na oficirskim dužnostima tokom ratova sistematizovao je u istorijske naučne radove koji su izazvali veliku pažnju savremenika.

Neobično vredan, savestan, iskren i u službi pasionirani oficir i neumoran radnik - srpski gneral Ivan S. Pavlović, komandant u balkanskim i Prvom svetskom ratu.
Ivan Pavlović, bitka na Krstacu, rad poznatog ratnog slikara Mihaila Milovanovića

Istorijski arhiv Beograda je u više navrata od porodice Pavlović otkupljivao Ivanovu preostalu dokumentaciju, i od otkupljene građe formiran je Lični fond Ivana S.Pavlovića. Čine je rukopisi, službena i privatna prepiska, vojne naredbe i dopisi, brojne ratne mape i planovi, fotografije iz balkanskih i Prvog rata, porodične fotografije i isečci iz štampe.

Stručnjaci kažu, najznačajniji deo fonda su spisi koji daju uvid u istorijske prilike u vreme ratova, ali i u periodu posle rata-period do Drugog svetskog rata. Veliki značaj imaju i Ivanovi dnevnici i beležnice, kao i dokumenta o odlikovanjima bolničarki, rasporedu vojnika, njihove ratne ocene, vojnička pisma.  Sačuvana arhivska građa vezana za život i rad porodice Pavlović pored Istorijskog arhiva Beograd, čuva se i u Vojnom muzeju, Prirodnjačkom i Pedagoškom muzeju. Na osnovu pisma koje je u okviru fonda, saznaje se da je Ivan osnovao Zadužbinu Zorke i Ivana Pavlovića pri Srpskoj kraljevskoj akademiji.

Istoričari kažu, Lični fond Ivana Pavlovića je nezaobilazan izvor za proučavanje balkanskih i Prvog rata i prilika u zemlji i izbeglištvu. To je materijal koji ilustruje srpske oslobodilačke ratove, viđene očima jednog vojnika, oficira, rodoljuba, patriote. Fond sadrži i dokumenta nastala radom i drugih članova porodice Pavlović, koji su u ono vreme bili takođe istaknuti članovi društva, pa tako dokumenti f onda pružaju jednu širu sliku prilika u Srbiji, krajem 19. i u prvoj polovini 20.veka.

Hrabri komandant: Iz njegovih rukopisa

Balkanske ratove general Ivan S. Pavlović opisuje u rukopisu „Bitoljska bitka iznad Oblakova“. Pisao je na osnovu beležaka koje je vodio za vreme rata sa svim najvažnijim naređenjima i izveštajima i vojnički precizno je dao podatke o kretanju trupa i zauzetim kotama:

„Oko 4 sata ujutru pukovnik Tufegdžić posla mi na pročitanje zapovest za danas, 4. novembra… „Sa svojim štabom prešao sam Šemnicu. Voda zanosi i konje ako se malo pođe niz vodu. Voda zanosi i vojnike. Naredih da se 5-6 vojnika drže čvrsto rukama i tako prelaze. Ovo se pokaza korisno… Brzina kojom je naišla Šemnica zanosaše vojnike, i pričinila je da po neki dobije nesvesticu i padne u vodu, te se tako počeše  daviti… U sumrak, 4. novembra na najveće visove iznad Oblakovca spustila se bila gusta magla, koja je ubrzo zahvatila ceo bojište. Borba je sve više slabila na celom  frontu….“

Hrabri komandant: „Moja beležnica“

Od bogate rukopisne građe o Prvom ratu najviše pažnje Ivan Pavlović posvetio je obimnom rukopisu „Operacije užičkog odreda u srpsko- austrijsko- nemačko- bugarskom ratu“. Opisuje sastav i vojne operacije Užičkog oderda od njegovg nastanka septembra 1915., do ukrcavanja na brod i odlaska na Krf 22. januara 1916. Ovaj rukopis dopunjen je spiskovima brojnog stanja i pregledom ljudskih gubitaka. 

Zanimljivi su Pavlovićevi dnevnici pod nazivom „Moja beležnica“, a posebno delovi kada opisuje putovanje za oslobođeni Beograd 18. januara 1915… “ Otrčim do kuće…ključ od kapije imam, ostao je kod mene u džepu kada sam 12. januara krenuo za Kragujevac. Posle večere u Slaviji, u drštvu sa Simom Stojanovićem, trgovcem iz Kragujevca i Sabom iz Beogada, pohitah kući. Kako se prijatno osećah kada posle punih 6 meseci legoh u postelju u svojoj kući. Iako je soba bila kao led hladna, dobro se pokrih i divno odspavah do posle 7 časova jutra…“  

Dnevnik je hrabri komandant, general Ivan S. Pavlović vodio do oktobra 1915. a poslednja zabeleška se odnosi na naredbu kojom je formirana Užička vojska 10. okorbra. Na kraju dnevnika Ivan Pavlović nabraja trofejno oružje njegovog dede Nikole Lunjevice, porodičnu zbirku oružja i grudnog ordenja koje su iz porodične kuće odneli Austrijanci za vreme prve okupacije Beograda 1914. godine.

Pažnju privlače i dokumenta koja se odnose na školovanje i ranu mladost Ivana Pavlovića. Tako se u Fondu nalazi i Ivanova sveska iz algebre iz 1887. Tada je on bio učenik 7. razreda. Uredno su sačuvane i ostale sveske, vežbanke i udžbenici iz Više škole Vojne akademije. Sačuvan je pismeni ispit Ivana Pavlovića iz predmeta Istorija ratne veštine na temu „Kosovska bitka“, koju je  pregledao, komenatrisao i ocenio profesor, potpukovnik, Stepa Stepanović

Autorka teksta: Novka Ilić


Tekst je nastao u okviru projekta UŽIČKI HEROJI VELIKOG RATA – „A ja ću ispred svih vas…“, koji realizuje Udruženje „Užicemedia“ na istoimenom Portalu, a koji je sufinansiran sredstvima Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije.

- Advertisement -