Nikola Jovanović, član Gradskog udruženja slepih i slabovidih Užice svoju kreativnost i svestranost pokazuje i kroz rad u Udruženju. Preko programa Nacionalne službe za zapošljavanje obavlja niz zaduženja, a njegova interesovanja vezana su za snimanje radio drama, muziku, knjige, istočnjačku filozofiju…

Uvek spreman za razgovor o različitim vrstama stvaralaštva navodi da –snimanje radio drama je trenutno njegova preokupacija. Dugo godina ih sluša na različitim programima, a sada ih snima sa različitih sajtova i u tome uživa.

Nije mu naporno i do sada već imaju snimljenih preko 50 gigabajta radio drama koje planiraju da skladište u Udruženju. One će ubuduće biti interesantne i za druge članove.

– Sa radio dramama je kao sa bibliotekom, tako da će tu svako imati mogućnost da odabere ono što želi da čuje, da bira kao i knjigu koju želi da čita. Zahvaljujući radio dramama uvek nešto novo saznam, na primer, za mnoge pisce, ili glumce… U suština mogu da pratim različite žanrove kojih ima za  decu, savremeno stvaralaštvo, dramatizaciju klasičnih dela…

Nikolino interesovanje za radio drame datira još iz detinjstva jer je išao na snimanja u Radio Beograd, a bio je i član dramske sekcije kao učenik škole „Veljko Ramadanović” u Zemunu.

U Udruženju su prošle godine snimili i CD edukativnog karaktera, kako bi pomogli slepim i slabovidim da koriste računar, govorne programe i pretvaranje knjige u elektronski format, ali i kako da  se služe internet pretraživačima, – objašnjava Nikola.

Govoreći o tom radu kaže da su efekti sticanje novih iskustava, ali i da sve to može biti i velika pomoć drugima. Podseća da je i on slušao snimljene stvari koje su mu bile od koristi i omogućile  mu  da nešto novo nauči, ali i da mnogo lakše savlada neke veštine.

– Važno  je da to besplatno prosleđujemo ostalim članovima udruženja, a imamo i program koji omogućava snimanje audio knjiga koji radi na principu govora.

Nikola Jovanović u Gradskom kulturnom centru (Foto: privatna arhiva)

U sferi njegovih interesovanja je umetnost kao i kultura uopšte, pa  zato ističe da se za nju stalno vredi boriti. Za bavljenje muzikom uvek nađe vremena, ali pored sviranja, napredovao je  i u pevanju, mada se kako kaže u suštini time ne bavi.

– Ne mogu ja da pevam kada to neko od mene zahteva, već kada slušam muziku ili sam na koncertima kojih je sada zbog ove situacije sve manje, onda se opustim i pevam kada me ta muzika ponese.

Kada razgovaramo koju muziku trenutno najviše voli da sluša, izdvaja hevi metal koji izvodi grupa Seljačka buna sa zanimljivim tekstovima.

A što se tiče sviranja još u osnovnoj školi, pohađao je i Muzičku školu pa mu je to kasnije pomoglo da svira gitaru i usnu harmoniku. Zapažene nastupe imao je na različitim manifestacijama gde je izvodio numere po svom izboru.

Dok razgovaramo o različitim oblastima ističe da mu je i dalje  preokupacija  istočnjačka filozofija i da je čak  pronašao i časopis „Kulture Istoka“ od 1984-1992. godine u izdanju Dečjih novina iz Gornjeg Milanovca.

– Svestranost znači da se niko nije naučen rodio već da interesovanja  zavise od okruženja, odrastanja, ali i usmeravanja u određenim godinama. Praktično od detinjstva i u  mladosti postoji neki razvojni put kroz maštu i različite vrste stvaralaštva, – navodi naš sagovornik.

On posebnu pažnju posvećuje i učenju engleskog jezika, a ima profesora koji je napisao priručnik sa osnovama engleskog jezika. Podelio ga je i svojim drugovima kako bi i oni naučili jezik. Do sada mu je učenje po školskom programu bilo komplikovano, ali zahvaljujući ovom priručniku i drugačijem pristupu sada mu sticanje novih znanja ide lako. Zahvalan je svom profesoru Aleksandru Veljiću jer sa njim pored jezika može da razgovara i o drugim temama koje su u sferi njegovog interesovanja.

Nikola u Gradskom udruženju slepih i slabovidih

Nikola ističe da poslovi preko programa NSZ za osobe sa invaliditetom imaju veliki značaj za sticanje iskustva u različitim oblastima, ali je važno i da izađu iz kuće i upoznaju se sa različitim aktivnostima.

Nikola se obrazovao u Školi za učenike oštećenog vida “Veljko Ramadanović” u Zemunu, a zatim je na Visoko poslovno-tehničkoj školi u Užicu završio odsek turizama.

Na kraju citira reči iz pesme „Desperado“od grupe Seljačka buna:

„Bežim i jezdim i nemam ja sna

Jer ja sam čovek što previše zna“.

O pložaju OSI za Užicemedia je govorio Čedeomir Cicović koji je aktivan u dva partneraska Udruženja u kojima je angažovan kao član, odnosno zaposlen, Udruženje invalida cerebralne i dečije paralize i Udruženje distrofičara Zlatiborskog okruga Užice. Udruženje cerebralne i dečije paralize je gradsko i ima oko 130 članova, a Udruženje distrofičara je regionalno i ima nešto manje od 60 članova.

Povodom manifestacije „Kikini dani“, u znak sećanja na Tijanu Petrović Kiku, istaknutog borca za prava i bolji položaj osoba sa invaliditetom, tradicionalno učestvuju učenici užičkih srednjih škola. Pisali su interesantne radove, a tri su nagrađena, delove prenosimo u tekstu „Različitost je bogatstvo…“

Inspiriše me život i svi ljudi koji kroz njega prođu ili se u njemu zadrže. Kutak moje poezije je obično onaj u kom spava tuga,- kaže pesnikinja Marija Karadarević.

Tekst iz serijala „PESMA KAO LEK“ sufinansiran je sredstvima Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

- Advertisement -