Crkva i vernici slave Svetog Stefana ili Stevanjdan, koji je uvek 9. januara, trećeg dana po Božiću, slavi se i kao treći dan Božića. Ovo je jedna od većih slava u našem narodu.

Sveti Stefan bio je Jevrejin i rođak apostola Pavla. Prvi je od sedam đakona koje su sveti apostoli rukopoložili i postavili na službu oko pomaganja sirotinje u Jerusalimu. Zato je i prozvan arhiđakonom.

Svojom verom činio je mnoga čudesa među ljudima, a svojim protivnicima Jevrejima suprotstavljao se mudrošću i silom Svetog Duha. Optužen je da je hulio na Boga i na Mojsija, a uz pomoć lažnih svedoka i osuđen.

Svetitelj se, ozaren svojom verom, obratio narodu i govorio o mnogim dobročinstvima koja je Bog učinio narodu Izrailja i nazvao ih izdajnicima i krvnicima Hristovim. Ubrzo posle toga izveli su ga iz grada i kamenovali. Među mučiteljima nalazio se i njegov rođak Savle, kasnije apostol Pavle.

Stefanovu mučeničku pogibiju gledala je sa nekog udaljenog mesta i Presveta Bogorodica sa Svetim Jovanom Bogoslovom i usrdno se molila Bogu za ovog stradalnika istine i vere.

Sveti Stefan je prvi hrišćanin koji je stradao za Gospoda i zato se naziva Prvomučenik.

Crkva Svetog Đorđa u Užicu na Badnji dan (Foto: Iz arhive UžiceMedia)

Kult ovog sveca je vrlo razvijen u srpskom narodu i podignuto je preko 40 hramova sa njegovim imenom.

Telo Svetog Stefana krišom je uzeo i sahranio na svom imanju potajni hrišćanin i knez jevrejski Gamalil.

Narodni običaji

Najrasprostranjeniji je onaj da se tog dana iznosi božićna slama iz kuće. Slamu nikako ne smete bacati, jer se verovalo u njenu plodotvornu moć, pa je stavljana radi podsticanja roda i napredovanja, u raklje drveća voćaka, u pčelinjak ili privredne zgrade.

Za ovu slavu šaljivo kažu da je drže škrtice, jer siti gosti posle Božićnog slavlja, teško da mogu mnogo da pojedu i popiju.

U šumadijskim selima se na Stevanjdan domaćin sa sekirom odlazi u voćnjak da, kako se kaže, poseče nerodna stabla. Uzmahne sekirom, a neko ko je s njim ga odvrati od seče, govoreći mu da ne seče, jer će ove godine da rodi, pa stavi rukovet božićne slame u raklje stabla.

I tako, od voćke do voćke, dok ne zakite slamom, radi pospešivanja rodnosti, sva stabla koja su prethodne godine omanula u rodu. Verovalo se da božićna slama štiti voćnjake od grada.

Slavski kolač za Stevanjdan mesi se dan pre slave i ukrašava se figuricama ptica, žita, grožđa, burencima, knjigom. Iznosi se na već obogaćen sto sa suvim voćem, orasima, medom, jabukama i narandžama, a zatim posvećuje i seče ili lomi (po tradiciji i običajima).

Crkva i vernici slave Svetog Stefana ili Stevanjdan svakog 9. januara, a slavi se i kao treći dan Božića.

Svima koji danas slave srećna slava!

Pogledajte i druge tekstove iz oblasti društvaputopise i reportaže sa stranice Užicemedia.

- Advertisement -