U vezi sa Časnim Krstom Hristovim praznuju se dva događaja: prvo pronalazak Časnog Krsta na Golgoti, i drugo povratak Časnog Krsta iz Persije opet u Jerusalim. Ovaj praznik još se zove i Vozdviženje Časnog krsta.

Ustanovljen je godinu dana posle Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji, održanog 326. godine, u vreme cara Konstantina, koji je Milanskim ediktom (313. godine) priznao hrišćanstvo kao zvaničnu veroispovest, odnosno slavi se još od prvih godina zvanične hrišćanske propovedi.

Krstovdan se slavi kao krsna slava. „Ko se krstom krsti, taj Krstovdan posti“ – poznata je naša izreka, pa vernici uglavnom poste na hlebu i vodi, dok je hrana životinjskog porekla strogo zabranjena.

Narodni običaji vezani za Krstovdan

Jedan od njih je predskazivanje vremena.

  • Ako je na Krstovdan oblačno, zima će biti bogata snegom, a ako je suvo, naredna godina će biti sušna.
  • Ako do Krstovdana ne odu laste, neće biti jake zime.
  • Tiha kiša o Krstovdanu predskazuje blagu zimu.
  • Grmljavina o Krstovdanu predskazuje plodnu godinu.
  • Posle toplog i suvog septembra predstoji hladan i kišovit oktobar.
  • Septembarska kiša – zlato njivama, otrov vinogradima.
  • Kakav septembar, takav i mart.
  • Ako je Krstovdan oblačan, zima će biti snegovita. Ako je vedar, biće suvomrazice.

Na Krstovdan je dobro da poslodavci isplate svoje radnike. Ovo je stari običaj je nastao u stara vremena kada se u svim selima isplaćivali poljaci (radnici), koji čuvaju polja od Đurđevdana do Krstovdana i koji teraju ptice i naplaćuju globe od onih čija stoka pravi štete na tuđim njivama. Isplaćuje se onoliko koliko je dogovoreno ο Đurđevdanu.

Dok za mnoge druge praznike koji su obeleženi crvenim slovom važi da ne treba spremati kuću, usisavati i raditi druge kućne poslove, na Krstovdan je obrnuto. Na današnji dan je dobro urediti kuću i tako je, uslovno rečeno, pripremiti za zimu.

Na jesenji Krstovdan prema drevnim običajima bere i posvećuje bosiljak. Na zimski Krstovdan, koji je uoči Bogojavljenja 18. januara, po predanju se ukrštaju vetrovi.

U crkvi se tog dana krst stavlja u vodu, i ako se voda smrzne očekuje se dolazak rodne godine, a ako se voda ne smrzne, veruje se da će sledeća godina biti „oskudna i bolešljiva“.

Ranije su se ljudi strogo držali posta na ovaj dan. Stari je običaj da se na ovaj dan stoka premazuje katranom u znaku krsta da bi se zaštitila od bolesti. U narodu se veruje da se na Krstovdan zmije povuku na počinak i da ih od tada više nema.

U našem narodu se veruje da na Krstovdan – 11. po starom, odnosno 27. septembra po novom kalendaru, treba iskopati rupe za sađenje voćaka, kako bi im se grane što više razgranale.

- Advertisement -