Žene u Srbiji i dalje nisu sigurne, nažalost opet pre dva dana, ubijena je jedna žena i dve devojčice. Iz medija se moglo saznati i da je osim istorijata vršenja nasilja u porodici, imao i istorijat kriminalnog ponašanja, nekada bio pripadnik policije, pre desetak godina pretio i tužiocu ubistvom podmetnuvši repliku bombe u njegovo dvorište.

Sve nabrojano predstavlja indikatore koji su mogli ukazati na visoku neposrednu opasnost od nastavljanja nasilja i teških posledica. Autonomni ženski centar u svom saopštenju postavlja pitanje:

Da li je institucionalni sistem opet zakazao u proceni bezbednosnih rizika i merama usmerenim na zaštitu?

Autonomni ženski centar nebrojeno puta je ukazao na važnost (ponovne) procene bezbednosnih rizika, izricanja mera koje su usaglašene sa procenjenim rizikom i mogu ga efikasno ukloniti, kao i na nedostatak mehanizama za praćenje izrečenih mera. Pitamo koje mere zaštite je Grupa za koordinaciju i saradnju unela u invividualni plan zaštite i podrške u cilju pomoći žrtvi i deci, kako je praćeno njihovo izvršenje i da li je žrtva pozvana da učestvuje u njegovoj izradi? Da li je prilikom puštanja na slobodu bila izvršena ponovna procena bezbednosnih rizika?

Da li će (nezavisne) institucije i nadležna ministarstva konačno po sopstvenoj inicijativi (bez da im to neko sugeriše) pokrenuti postupak (interne) kontrole postupanja nadležnih institucija kako bi se utvrdilo da li je bilo učinjenih propusta i informisati javnost o tome? Hoće li, ukoliko se ustanove propusti, odgovorni biti sankcionisani? Kada će institucije u Srbiji početi da postupaju u skladu sa principom dužne pažnje, primenjuju obaveze preuzete međunarodnim ugovorima i svoje zakone?

Žene i nasilje u Srbiji

Dok čekamo odgovore na ova pitanja i reakciju nadležnih, okruženje u kom živimo daje poraznu i alarmantnu sliku:

  • Zakasnele reakcije sistema koji reaguje tromo i mlako, tek onda kada oseti ogroman pritisak javnosti i medija ili kada imamo smrtne ishode;
  • Sistema u kome profesionalci koji su bili na ključnim pozicijama za zaštitu od nasilja okrivljuju žrtve za nasilje koje su doživele, vršeći sekundarnu viktimizaciju posthumno i krajnje grubo vređajući članove njihove porodice, bez trunke saosećanja za njihov gubitak i bol;
  • U kome visoki funkcioneri političkih partija optužuju ženske organizacije koje ukazuju na probleme u sistemu da zlopotrebljavaju nasilje u porodici za uništavanje tradicionalne porodice i „zamajavaju javnost budalaštinama“.

Ogledalo te slike je više od 23 000 tvitova objavljenih na društvenim mrežama pod #NisamPrijavila. Koliko je onih koje ovaj haštag nisu i neće javno koristiti, nikada nećemo saznati.

Najave pooštravanja krivičnih sankcija, u obraćanjima sa najviših političkih funkcija kao odgovor na ovakvu sistemsku sliku, ukazuju na potpuno nerazumevanje karakteristika fenomena i nesposobnost da se ona promeni. Republika Srbija ima relativno dobar zakonski okvir za zaštitu žena od nasilja u porodici, problem je u tome što se on ne primenjuje i što se propusti ponavljaju, a žene i deca to plaćaju životima. Insistiramo na primeni postojećih zakona i kaznene politike, umesto tendencije povećanja kazni koje se opet neće primenjivati.

Najjednostavnije rečeno, svedočimo normalizaciji institucionalnog nasilja koje podrazumeva aboliciju svih radnji i propusta vlasti i državnih službenika koje su usmerene na odgađanje, ometanje ili sprečavanje pristupa relevantnim javnim službama, zaštiti ili ostvarivanju prava žrtava“, – navodi se u saopštenju Autonomnog ženskog centra uz poruku: Kaznimo neodgovorno postupanje institucija!

Hroniku kovid -19 tokom decembra možete pogledati na UžiceMedia.

Hroniku kovid – 19 tokom novembra možete videti na UžiceMedia.

Aktuelne podatke za Srbiju na sajtu Ministarstva zdravlja Srbije.

- Advertisement -