Generalna sekretakra NUNS smata da će biti uspostavljeno fer i transparentno medijsko tržište zasnovano na principima nediskriminacije i mehanizmi za zaštitu novinara će se unaprediti, a na pitanje koliko Udruženje ima, koliko može da ima uvida u rad lokalnih medija, štampanih, elektronskih i internet medija odgovara:

– Udruženje ne radi monitoring rada lokalnih medija. Za tako nešto niko nema kapaciteta, a mislim da to nije ni uloga udruženja. Mi smo novinarsko udruženje, što podrazumeva da su naši članovi  novinari pojedinci. Možda medijska udruženja mogu vršiti monitoring recimo rada medija koji su njihovi članovi, ali nisam sigurna i da je tako nešto moguće jer zahteva velike resurse. Naše udruženje ima mehanizamsamoregulacije, odnosno postoji Sud časti kom možete podneti pritužbu na rad novinara ukoliko je on naš član. Sa druge strane postoji Savet za štampu kojem se mogu podneti žalbe na bilo koji onlajn ili štampani medij. Oni mediji koji ne priznaju nadležnost Saveza za štampu nisu u obavezi da objave odluku Žalbene komisije, ali oni koji priznaju jesu.

Odluke SzŠ pak objavljuju osnivači Saveta, a NUNS je jedan od osnivača, tako da poruka da li je neko prekršio Kodeks novinara Srbije ili nije ipak stigne do javnosti. Što se tiče elektronskih medija nadzor nad poštovanjem zakona i različitih pravilnika  bi trebalo da radi Regulatorno telo za elektronske medije. Ja smatram da REM to ne radi u onoj meri u kojoj bi trebalo. Na našim malim ekranima skoro svakodnevno smo izloženi različitim zloupotrebama javne imovine, odnosno etra, koji televizije koriste za propagandu i nedolične sadržajekoji se prikazuju vreme kada su deca i mladi u prilici da to gledaju. Iako to nije naš primarni posao, mi podnosimo predstavke REM na sadržaje koji ugrožavaju gledaoce i gde primetimo drastično kršenje zakona i pravilnika, ali nemamo kapacite da to pratimo na svim nivoima, odnosno i nacionalno i lokalno.

UM Kako biste ocenili njihov rad kroz prizmu poštovanja Kodeksa novinara, njihovu profesionalnost i etičnost? Da li i u kojoj meri se krše standardi propisani Kodeksom i u kojoj vrsti medija najčešće?

– Mi pratimo izveštaje Saveta za štampu i odluke koje donosi Žalbena komisija. Međutim, ti izveštaji ne mogu dati pravu sliku stvari jer se polugodišnji monitoring radi samo za štampane nacionalne medije, tako da egzaktnih podataka o kršenju Kodeksa u lokalnim medijima nema. Možemo samo pratiti kroz odluke Žalbene komisije, ali ni to nije pravi pokazatelj jer se ljudi češće žale na nacinalne medije nego na lokalne. Međutim ako uzmemo u obzir podatke sa terena i izveštaje nekih nevladinih organizacija koji su rađeni na tu temu, koji su npr. analizirali sadržaje koji je sufinansirani novcem građana Srbije vidi se da je profesionalizam na jako niskom nivou , ali ne bih rekla daje to tako samo na lokalu, već je tako i na nacionalnom nivou. Profesionalnih medija ima jako malo, a  malo ih ima jer imamo mnogo medija koji su stvoreni samo radi promovisanja političkih interesa vladajućih struktura. Pored toga mediji koji izveštavaju u javnom interesu i drže se profesionalnih normi su finasijski i egzistencijalno ugriženi.

UM Šta najviše utiče na profesionalnost u radu medija uopšte, samim tim i ulokalnimmedijima? Koju poziciju među tim razlozima zauzima ekonomski, finansijski položaj same profesije, pa samim tim i nedostatak stručnih kadrova?

– Na profesionalnost u medijima utiče više faktora. Medijsko tržište u Srbiji karakteriše nejednak pristup medija novcu poreskih obveznika koji je namenjen medijima, a i nepostojanje tržišta zbog različitih nedozvoljenih uticaja. Kada govorim o tržištu mislim na to da su oglašivači vrlo često ucenjeni da se ne oglašavaju u nezavisnim i profesinalnim medijima, zatim različite vrste pozajmica, oglasa javnih institucija itd. su dostupni samo podobnim medijima. Drugi aspekt se odnosi na onemogućavanje rada novinara na različite načine, od ne odgovaranja na postavljena pitanja, ne pozivanja na različite događaje od javnog interesa, do pritisaka, otvorenih pretnji do fizičkih napada, onih novinara čije izveštavanje nije nekome po volji. To sve utiče da se profesionalizam u novinarstvu narušava, da se autocenzura povećava i na kraju i da ljudi napuštaju ovu profesiju jer nemaju elementarne uslove za rad i još im je i lična bezbednost ugrožena.

Tamara Filipović Stevanović, generalna sekretakra NUNS-a

UM Lokalni mediji su usmereni na lokalnu zajednicu. Kakav je uvid Udruženja u taj odnos i koliko on može da utiče na profesionalizam?

– Nemamo uvid u odnose medija u svakoj pojedinačnoj zajednici, ali ono što znamo je da je najteže biti novinar u manjoj sredini jer ljudi o kojima izveštavaš su tvoje komšije. To je jedna otežavajuća okolnost koju novinari u većim gradovima nemaju kada obavljaju svoj posao ili im se tako nešto retko dešava. To zahteva još više veština i povećan osećaj odgovornosti kako biste ostali profesionalni i dosledi. Zato ja uvek kada govorim o položaju novinara u Srbiji posebno naglašavam položaj profesionalnih novinara na lokalu, kojih nema mnogo, ali oni zaista rade u nemogućim uslovima.

UM Gde je u svemu tome senzacionalizam? Koliko ga ima u lokalnim medijima u odnosu na tzv. velike medije?

– Mislim da je senzacionalizam prisutan u velikoj većini medija. Urušili smo profesionalno izveštavanje i sada već navikli publiku na senzacionalizam i onda trvdimo da je to što publika traži i da je to što oni žele da gledaju i čitaju. Ja uvek podsećam na tu tzv. prosvetiteljsku ulogu medija, odnosno da su mediji ti koji treba da se trude da, osim što informišu, i obrazuju svoju publiku. Mislim da senzacionalizma ima podjednako mnogo i da je toksičan i na lokalnom i na nacionalnom nivou.

UM Koji su najčešći razlozi zbog kojih  se lokalni mediji obraćaju Udruženju bilo da se radi o štampanim, elektronskim, portalima? Šta ih, po njihovom mišljenju,najčešće sputava da profsionalno obavljaju svoj posao?

– Najviše nam se obraćaju jer nailaze na opstukcije i diskriminaciju kada obavljaju svoj posao. Neki od najčešćih primera su selektivno i diskriminatorno pozivanje na događaje koje organizuju lokalne institucije i nosioci vlasti, ćutanje administracije u smislu nedostavljanja informacija koje im novinari traže, pritisci kojima su izloženi od strane lokalnih moćnika. Nekada nam se obraćaju jer su im ugrožena radna prava, ali u manjoj meri, u velikoj većini seradi o ugroženim profesionanim pravima.

UM Kako prevazići ove probleme?

– Problema je mnogo i svi ti problemi su jako dobro mapirani u novoj Medijskoj strategiji koja je usvojena u januaru ove godine. Ukoliko budemo sproveli te aktivnosti iz Strategije na način koji je opisan u tom dokumentu i te pretočimo u zakone, ali i praksu, veći deo ovih problema biće rešen.Biće uspostavljeno fer i transparentno medijsko tržište zasnovano na principima nediskriminacije i mehanizmi za zaštitu novinara će se unaprediti. Drugim rečima kada rad medija ne bude zavisio ni od kakve političke volje ili naklonjenosti jednom ili drugom političkom činiocu, kada se politički uticaj izbaci iz jednačine, kada novinari svoj posao budu obavljali bez straha za svoju bezbednost i budu imali pristojnu nadoknadu za svoj rad, tada će postojati svi preduslovi da se novinarski posao obavlja u skladu sa profesionalnim standardima.

Tamara Filipović Stevanović rođena je u Beogradu 1980. godine, gde je završila osnovnu i srednju školu, a potom i Filozofski fakultet (odsek istorija).

Izvršni odbor Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) imenovao je za generalnu sekretarku udruženja, na period od četiri godine.

Od avgusta 2010. godine radi u NUNS kao projekt menadžerka, a učestvovala je, između ostalog, u izradi i sprovođenju zagovaračke strategije NUNS, u izradi i realizaciji regionalne platforme Safe Journalist, izradi Medijske strategije Srbije.

Članica je nekoliko medijskih radnih grupa i komisija.

- Advertisement -