Napadi na Jugoslaviju počeli su 24. marta 1999. nešto pre 20.00 časova na osnovu naređenja tadašnjeg generalnog sekretara NATO-a Havijera Solane, a jugoslovenska vlada iste noći proglasila je ratno stanje.

Vazdušni napadi su trajali 11 nedelja i, prema procenama različitih izvora, u njima je poginulo između 1.200 i 2.500 ljudi.

19 zemalja članica NATO učestvovalo je u bombardovanju

2.500 ljudi je poginulo u bombardovanju

12.500 osoba ranjeno je u vazdušnim napadima

100 milijardi dolara je ukupna materijalna šteta

1.300 krstarećih raketa lansirao je NATO na Srbiju

37.000 kasetnih bombi je bačeno

U bombardovanju, koje trajalo 78 dana, teško su oštećeni infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture.

Zgrada srušene užičke Pošte tokom bombardovanja 1999. godine

Akcija NATO-a, koju su Vlada SRJ, ali i brojni pravni stručnjaci nazvali agresijom, usledila je posle neuspešnih pregovora o rešenju krize na Kosovu u Rambujeu i Parizu, februara i marta 1999. godine.

O materijalnoj šteti koja je naneta Jugoslaviji tokom bombardovanja izneti su različiti podaci. Tadašnje vlasti u Beogradu procenile su štetu na oko stotinu milijardi dolara i zatražile nadoknadu od članica NATO-a.

„Tragično proleće“ u užičkom kraju

Đorđe Pilčević u knjizi „Tragično proleće“ opisuje ratne događaje i njihove posledice na području Zlatiborskog okruga i opštine Ivanjica:

-Agresijom je bila ugrožena bezbednost i život 348.000 stanovnika. Tokom 78 dana bombardovanja na ovu teritoriju palo je oko 1.500 raznih projektila velike razorne moći (oko 800 grama po glavi stanovnika), sirene su se oglašavala 135 puta, a vazdušna opasnost trajala je u proseku 18 časova dnevno.

Na meti agresora bila su naselja: Užice, Prijanovići, Zdravčići, Uzići, Ponikve, Zabučje, Kremna, Beserovina, Gradina kod Čajetine, Tornik, Čigota, Murtenica, Kokin Brod, Donja Bistrica, Bić kod Priboja, Prijepolje, Prilike i Osonica kod Ivanjice, Dubinje, Jadovnik i Štavalj kod Sjenice i još preko 50 naselja pretrpelo je određene štete, jer su iako nisu bili mete napada, na njihovu teritoriju padale rakete, bombe, avionski rezervoari…

Najčešće mete bili vojni aerodrom Ponikve kod Užica ( 37 puta bombardovan sa preko 700 projektila) i Dubinje kod Sjenice (bombardovan skoro 30 puta  i na njega je bačeno preko 300 projektila).

Pričinjena materijalna šteta, prema grubim procenama, iznosi, za Zlatiborski okrug i opštinu Ivanjica, oko 500 miliona dolara.

Najveći gubici u ovom ratu su izgubljeni ljudski životi. Iz Užičkog korpusa  VJ, poginula su 62 vojnika, podoficira i oficijra, a četiri vojnika se još uvek vode kao nestali. Ovi gubici uglavnom se odnose na 37. motorizovanu brigadu Užičkog korpusa, koja je u toku borbenih dejstava bila angažovana na Kosovu i Metohiji. Od ovog broja poginulih samo je jedan rodom iz Zlatiborskog okruga.

U drugim vojnim jedinicama i jedinicama MUP-a Srbije, sa područja Zlatiborskog okruga i opštine Ivanjica poginulo je devet vojnika i četiri pripadnika policije.

Od NATO avijacije na području Zlatiborskog okruga poginuo je jedan pripadnik Vojske Jugoslavije, iz Kragujevca, u selu Štavalj kod Sjenice. Ovu brojku povećava i šest civila poginulih od bombardovanja, od kojih tri na Torniku, dva u Aleksincu i jedan kod Priboja.

Tokom agresije poverđena su 34 civila i ranjeno je preko 200 vojnika u kojima su bili vojnici rezervisti sa ovog područja, – zapisao je Đorđe Pilćević, užički novinar i publicista, u knjizi „Tragično proleće“, kojom je želeo da sadašnjim i budućim generacijama, ostavi dokument koji će svedočiti o jednom vremenu tragičnom za njegov narod i njegovu zemlju, o snazi i bezumlju moćnih, hrabrosti i ponosu nejakih.

- Advertisement -