Bračni par Biljana i Darko Milić dovoljno su bili hrabri i odvažni da se iz grada vrate u Biljanin zavičaj, u selo Biosku, u opusteli zaselak Mladenovići, gde žive samo Biljanina majka i njena jetrva. Hteli su da gaje koze i proizvode organski sir i kajmak.

Milići su procenili, ovo selo je idelano za gajenje koza, ima nadmorsku visinu preko 700 metara, nije zagađeno, jedini problem je put koji godinama niko nije popravljao.

A odakle im ideja da iz grada dođu i selo i baš počnu ovaj posao. Biljana nam priča da se seća da je njena majka imala samo jednu kozu.

– Moja majka Milijana imala je jednu kozu koja je davala dosta mleka, i  mi smo rešili da kupimo još koju kozu. Podigli smo kredit i kupili tri koze, rase alpina. Evo, sada imamo stado od 20 koza i jarića koji vode poreklo od te tri koze. Znamo da su kozje mleko, sir i kajmak, veoma zdravi, a znamo i to da je koza genetski sposobna životinja, hrani se najhranljiivjim delovima biljaka.

Plan je da povećamo proizvodnju sira i kajmaka, koji su veoma traženi. Imamo ovde u Biosci veliko imanje, tako da ne brinemo za ishranu koza,a i po okolini sela, sve je zaraslo, ljudi jedva čekaju da koze to pobrste i malo se ukloni korov.

Ovde su sve stari ljudi, ne mogu da rade, i veoma su se obradovali kada smo mi iz garda došli i počeli poslove kozarstva. Stalno smo u konsultacijama sa Centrom organske poljoprivrede u Užicu, jer želimo da proizvodimo isključivo organski sir i kajmak,- kaže Biljana.

Glavni savetodavac baka Milijana (Foto: N. Ilić UžiceMedia)

I Biljanin suprug Darko zadovoljan je poslom oko koza i boravkom u selu.

– Ideja nam je da povećamo broj koza, jer počeli smo da pravimo kozji trapist i mocarelu kao i topljeni sir. Sve se radi na stari, tradicionalni način. Ne mešamo vodu, niti drugu vrstu mleka. Prerađujemo isključivo kozje mleko. Sve što radimo, konsultujemo se sa stručnjacima, a edukovali smo se po seminarima  i na internetu. 

Poznato je da koze jedu oko  to vrsta trava, dok ovce jedu oko dvadeset, a krava sedamnaest. Bitna je hrana, a ako ispaša nije kvalitetna, onda nema dovoljno mleka i mleko nije kvalitetno. Koze vole da jedu i lekovite trave na koje naiđu usput, kao što je kanatrion, sporišak…

Onda možete zamisliti kakvo je mleko, nije badava uvek kozje mleko smatrano kao lek, posebno za plućne bolesnike. I surutka je veoma zdrava, ali ona se manje traži, dok sir i kajmak, odmah prodamo. Ali, ako želimo da se duže i više bavimo ovim poslom, mora se raditi i na marketingu. Nije dovoljno  samo da se zna kako je naš proizvod zdrav i organski, – kaže Darko za UžiceMedia.

Bilja i Darko Milić imaju dosta planova. Staru seosku kuću će srušiti sve do kamenog podruma koji je u zemlji i idealan prostor za pravljenje proizvoda od kozjeg mleka.

– Podrum je odličan baš onakav kakav se navodi u stručnoj literaturi, to će biti prostor za sazrevanje sira. Naravno, najvažnije je da svi naši proizvodi budu organski, a za to postoje svi uslovi. Ovde niko grama đubriva nije bacio već petnaestak godina, a ukolko  dobijemo subvencije od grada Užica, onda ćemo proširiti stado za još petnaest koza, – dodaje Darko.

Milići su sveni da uvek ima posla oko koza i da nema odmora ni leti ni zimi. Ne pada im teško da leti rade poslove prikupljanja sena, a kada se završe ti poslovi, onda Biljana pravi sireve. A ima dosta posla i kada se koze jare, objašnajva nam Biljana.

– Koza neće da jede bilo šta, hrana mora biti čista, jer je koza vrlo pametna i čista životinja. Ako neće da jede neku hranu, to sigurno ne valja. Ne treba joj mleti hranu, dovoljno je slomiti žito.

Koze Milića u selu Biosci (Foto: N. Ilić UžiceMedia)

Milići imaju troje dece. Sin Stefen najviše slobodnog vremena provodi sa kozama. Zajedno sa bakom izvodi ih na ispašu, majci pomaže u izradi trapista. Svakoj kozi je dao ime. Kaže, voleo bi da jednog dana imaju veliku farmu koza i da budu poznati proizvođači organskog sira i kajmaka.

I to nije neostvarivo. Prošli su sve pripreme da dobiju sertifikat o organskoj proizvodnji, ali osnovni problem je kaži Milići, do njihovg domaćinstva u selu Biosci nema asfalta, a kada padne kiša, ni jedno vozilo ne može da prođe, jer je makadam potpuno oštećen.

Nekada je ovaj put u dužuni od kilometar i po održavala vojska, a danas niko. Tražimo samo da se put malo zaravna i proširi da bi mogli doći do kuće, rekla nam je Biljana pominjući brojna obećanja, grada i mesne zajednice, koja do sada nisu ispunjena.

Eto, i to su neke sitnice, a važne u poslu, koje mlade ljude odvraćaju od povratka u selo. Ipak, Milići ne odustaju.

Autorka teksta: Novka Ilić

Hroniku Kovid -19, sa najnovijim podacima u Užicu i ostalim opštinama Zlatiborskog okruga, možete pogledati na linku UžiceMedia.

A aktuelne podatke za Srbiju možete videti na sajtu Ministarstva zdravlja Srbije.

- Advertisement -