Manastir Uvac – Na ovom lokalitetu su 1994. godine otkrivene i otkopane zidine stare crkve koja je obnovljena. Od raskrsnice ispod Tornika do manastira Uvac ima oko šest kilometara, bar tako piše, ali je put uzan, loš, a dugo se spušta niz strme predele, pa se čini i da je koji kilometar duži. Mnogi ostavljaju automobile i nastavaljaju peške. Nije lako doći do svetinje i te lepote, lokalni put je u prilično lošem stanju, ali se trud isplati.


Pogled kao iz bajke i manastir Uvac

I tu smo na licu mesta. Zaseok Uvac, na granici čajetinske i pribojske opštine u selu Stublo. „Puca“ ispred predeo kao iz bajke, rekli bi pesnici, a upeklo, sredina je avgusta, žari sa svih strana, imam utisak da bi svakog momenta moglo da plane iz „čista mira“.

Manastir Uvac u selu Stublo (Foto: Nada Tošić/UžiceMedia)

Obilazimo manastir, okruženje, susrećemo domaćine koji su ljubazni, nude da se okrepimo vodom i kafom.

Dvoje mladih ugovara baš tu u Uvcu krštenje deteta…

Manastir je divna građevina, čija obnova je počela 1994. godine i trajala nekoliko godina. Današnji izgled manastirske crkve podignut je na ostacima srednjovekovnog manastira.

Manastirski kompleks Uvac

Tragam za informacijama i saznajem da je manastirski kompleks Uvac „svedočanstvo postojanju jednog velikog duhovnog centra u ovom kraju. Još uvek se ne zna ko je ktitor manastira, koliko je puta rušen i obnavljan. Po nekim predanjima, koje je nemoguće dokazati ili opovrgnuti, ovaj manastir je u narodu postao poznat kao crkva Janja„.

U crkvenoj knjizi iz 1622. godine, zapisano je, da je Hram posvećen Rođenju Presvete Bogorodice.

Zapisano je i ovo: „Zidovi bogomolje su od raznobojnog kamena, a oko nje se nalaze lukovi nadziđeni nad temeljima drevnih manastirskih odaja i kovačnice. Na ovom lokalitetu, tek 1994. godine otkrivene su i otkopane zidine crkve na nešto više od dve stotine kvadratnih metara. Pronađeni su i raskošna amvonska rozeta Nemanjića, mermerni delovi crkvenog mobilijara, krstionica, čiraci i drugo. Ne zna se kada je prva bogomolja podignuta i koliko puta je rušena“.

Poslednje rušenje ovog manastira dogodilo se krajem 1697. ili početkom 1698. godine, kada je manastir opljačkan i gotovo sve vrednije stvari su odnete i nakon toga zapaljen.

Okolina manastira (Foto: N.Tošić/UžiceMedia)

„U ruševinama je manastir zatekao i opisao jeromonah Dionisije Popović 1856. godine, dok je prota Jevstatije Karamatijević u trećoj deceniji 20. veka u Uvcu zatekao ostatke veličanstvene crkve i drugih građevina“. (Wikipedija)

„Surovo nestajanje manastirskog kompleksa Uvac, poslednjih godina XVII veka, jeste autentični primer umiranja celog sela i okoline. Za duži niz godina ovaj pitomi kraj u dolini reke Uvac bio je potpuno pust. Oni koji su se ovde doselili, verovatno posle više decenija, nisu imali gotovo nikakva ili samo delimična saznanja o prethodnom stanovništvu o njihovim stradanjima i iseljavanjima.

Novi žitelji zatekli su manastir Uvac u ruševinama, a u narodu su vremenom stvorene različite priče o životu, usponu i razaranju ovog svetilišta.

Manastirska imanja verovatno su pripadala nekom njima nepoznatom spahiji, pa su i stanovnici Uvca iz prve polovine XIX veka po predanju navodno bili „čivčije“ Janjinog manastira. Mala crkva u srednjem toku reke Uvca, ispod zlatiborskih padina, podignuta je verovatno u prvim decenijama XV veka.

I mada nema nikakvih pisanih podataka o tome, po svemu sudeći, sagradio ju je neki lokalni vlastelin (za sada nepoznat) za potrebe okolnog stočarskog naselja i njegovih žitelja.

Podignuta na graničnom području, ova pravoslavna crkva bila je svojevrsna brana nadiranja bogumilske jeresi, koja se i tada širila sa teritorije bosanskih feudalaca.

Svi dosadašnji izvori upućuju da je reka Uvac u jednom svom delu kao i deo sliva reke Lim, u XV veku bila granično područje između Despotovine i bosanskih država. Kako su teritorije u tom vremenu lako prelazile iz ruke u ruku a teško se branile, opstanak u ovoj župnoj graničnoj oblasti verovatno je često bio ugrožen.“

Manastir Uvac, obnova

Zahvaljujući istraživanjima i radu Narodnog muzeja iz Užica, izgrađen je i uređen manastir Uvac, sagrađeni su i osveštani crkva i konak, a ceo kompleks je stavljen pod zaštitu države, spomenik je kulture, nepokretno kulturno dobro, pripada Eparhiji žičkoj.

Istraživački radovi trajali su od 1994 do 1997. godine, a na Malu Gospojinu 1995. godine, manastir Uvac je ponovo oživeo posle gotovo tri veka. Citiram da je o manastiru i ovo zapisno: „zadugo je ostao redak primer kulturne i civilizacijske zatvorenosti u proteklim vremenima“.

Manastir Uvac (Foto: Iz arhive UžiceMedia)

Ovde ćemo pomenuti članove tima koji su radili na obnovi Uvca: arhitekta Blagota Pešić, arheolog Savo Derikonjić, etnolog Bosa Rosić, istoričari: Jelena Ristanović, Radivoje Papić, Mara Aleksić, konzervatori: Milica Dabović-Kotur, Mira Ćuković, Dragan Tomanović, Miodrag Marković, Dragan Jovičić, fotograf Zoran Domanović.

Treba pomenuti da je bilo i drugih zaslužnih da manastir Uvac ugleda svetlost dana, a tu su preduzeće „Putevi“ – Užice, koje je uradilo lokalni put, jer se do ovog lokaliteta ne bi ni moglo drugačije stići, kao i pojedinci Srbo Bajević, Radovan Jeremić i Stanko Tejić.

Pored manastira i reke Uvac (Foto: N.T./Užicemedia)

Kako doći do Manastira Uvac

Znala sam delimično šta me očekuje, ali nisam da je put kao „niz nos“, i verovatno bih ranije odustala. Ali kada se krene niz stranu i uzani putić, nasut krupnom rizlom, koju je voda na dosta mesta odnela, nema odustajanja, a i nemoguće je na toj nizbrdici okrenuti automobil.

Makadamska nizbrdica niz vrleti mnoge uplaši pa odustanu od spuštanja automobilom, usput vidim da su mnogi koji su krenuli put manastira Uvac još podno Tornika ostavili parkirana kola i nastavili dalje peške.

I nakon prilično teške deonice nađete se daleko od stvarnog života, gde nema struje, nema signala za telefon, samo priroda i srpska svetinja sva u kamenu, na ulazu obrasla u vinovu lozu.

Lepa je i okolina, posebno oko reke Uvac.

Nedaleko od ovog mesta je obnovljeni manstir Dubrava i do tamo je put loš, ali bolji od ovoga prema Uvcu.

I jedan apel, molba, da nadležni uzmu u razmatranje sređivanje puta do ovih manastira, kako bi ih što više ljudi videlo, a neki se možda i vratili na stara ognjišta.

Na putu za manastir Uvac (Foto: N.Tošić/UžiceMedia)

Pratite i druge priče UžiceMedia o manastirima, Ostrog, selu Mrkonjići kod Trebinja, rodnom mestu Svetog Vasilija Ostroškog, manastire Jazak, Mala Remeta, pa manastir Vrdnik.

“Projekat „ZLATIBORSKI DUHOVNI CENTRI – Istorija manastira, crkava, običaji…“ se realizuje u okviru Konkursa za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja u oblasti javnog informisanja u 2022. godini. Stavovi, mišljenja i zaključci izneseni u projektu nužno ne izražavaju stavove Opštine Čajetina već isključivo autora.“

- Advertisement -