Uzrasli smo u majstore formiranja kvazi dijaloga, formalizovanih odnosa i lažnih i izveštačenih predstavljanja. Rezultat tih posredovanih i oskudnih kontakata je realnost lišena smisla u kome je mnogi prenosnici informacija dodatno obesmišljavaju. Uzmite na primer samo najezdu rijaliti programa i njihov poguban uticaj na društvenu zbilju, istakla je dr Vesna Vasović, profesorka etike i sociologije na Akademiji strukovnih studija Zapadna Srbija.

Mi živimo teror monologa. Svako priča i pritom niko ne čuje drugog. Postali smo samoživi, oskudni u želji da ostvarimo kvalitetan razgovor, odnosno uzajamnu vezu u kojoj učesnici, intelektualno i emotivno uzrastaju i postaju socijalno i personalno zreliji.

Sredstva masovnih komunikacija počev od televizija, radija, interneta, mobilne telefonije i štampanih medija imaju sve veći uticaj na oblikovanje i usmeravanje naših života. Ne isključujući značaj koji oni svakako imaju na polju edukacije i socijalizacije, ipak sve češće su na udaru kritika i ozbiljnih naučnih rasprava. Sve je primetniji i njihov uticaj na polju vrednosti.

Kako je uloga medija je sve snažnija, postavlja se pitanje gde su granice ovog uticaja? Mediji su postali ogromna sila pod čijim dejstvom nastaje jedan otuđeni svet pararelan ovom stavarnom u kome živimo. Taj stvoreni elektronski, TV svet je prostor lažne sreće, nesagledivog bogatstava moći i uticaja. U njemu se samo peva, putuje i nemilice troši.

A to je u velikoj suprotnosti sa ovim stvarnim životom  u kome  se teško zarađuje i retko peva. Ali, u želji da se dosegne  primamljivi ukus ove  elektonski posredovane magije  raealni svet postaje njena loša  kopija. Silikonske gravure, hiljade identično išaranih obrva, loše izabrana brendirana roba i usvojena sumnjiva ideologija samo su pokazatelj  te želje da se postigne što bliži efekat  nametnutog obrazca. Ta granica je najpre lična samospoznaja i želja za promenom, naravno uz adekvatnu  društvenu injekciju.

Jasno je da smo upleteni u mreže agresivne komecijalizacije i nije lako da joj se odupremo.Ali nije nemoguće. Tačno je da nas svakodnevno zapljuskuju talasi komercijalizacije i da smo postali zavisnici reklamokratije kao i da smo sve neotporniji na dirigovanu ideologiju. Međutim, uporno ponavljam – stalno usavršavanje, vrednovanje i selekcija  kulturne i društvene ponude doprineće  formiranju zdrave orijentacije.

Proces personalizacije je dug put ali je rezultat sjajan  a to je  – unutrašnje zrenje i izrastanje  nove ličnosti sposobne da se odbrani od ovih udara. Uz optimalne tokve socijalizacije i njoj imanentnih procesa stvara se brana protiv ovih  duhovnih i  društvenih nasrtaja.

Na polju intelektualnog buđenja najvažniji zadatak pripada mladima. Oni su genarotor znanja i ogroman energetski potencijal. Snaga jednog društava izrasta upravo iz ove grupacije.

Mladima je svojstven i  bunt ali i želja za saznanjem i prihvatanjem novih sadržaja kao i razmena stečenog  iskustava. Ako im se  pruži prilika oni će je prihvatiti i unaprediti svoje pozicije.

Za njih je najopasnije da atrofiraju, da se preupuste defetizmu i apatiji. Oni su često neotporni  na viruse ovog vremena, kao što je  – hronična želja za dopadanjem.

Tako mlade devojke postaju ogroman zavisnik sredstava za lepotu. Izgladnjivanje, hemijski tretmani i narcisoidno – agresivni nastupi samo su deo ove nametnute kombinatorike. Tu su alkoholizam, narkotici i duvan koji dodatno otežavaju zdravo sazrevanje. Zamislite samo kako zvuče neke od  reklama za pivo kao što su: „ Ili jesi ili nisi“… ili „ Muškarci znaju zašto“. Nije teško pretpostaviti kako one odzvanjaju u glavama mladih momaka.

Kada je reč o lokalnim medijima i kulturi dijaloga oni treba da neguju zlatno pravilo – da osluškuju domaću sredinu i da se bave njenim  potrebama. Ne smeju biti u poziciji državnog ćate odnosno birokratizovanog državnog servisa. Ali i da kvalitetnim programom i osvojenom slobodom ne izgube bitku sa sve dominantnijim internetom.

Insistiram na optimizmu kao životnom principu i altruzmu kao neophodnoj energiji ali uz realno sagledavanje sveta čiji smo integralni deo, ističe dr Vesna Vasović, profesorka etike i sociologije.

Dr Vesna Vasović, profesorka etike i sociologije na Akademiji strukovnih studija Zapadna Srbija

Dr Vesna Vasović, profesorka etike i sociologije na Akademiji strukovnih studija Zapadna Srbija sa sedištem u Užicu završila je Fakultet političkih nauka u Beogradu na smeru sociologije gde je magistrirala i doktorirala.

Nagrađena je od Unije studenata za zalaganje i promovisanje interesa mladih.

Ovo priznanje ima veliku emotivnu vrednost za mene. Prilikom dodele rekla sam da radeći godinama sa mladim ljudima, studentima, nastojim da samo ne podučavam već i da budem učena. Mnogi moji studenti su ostavili neizbrisiv trag u moralnom i ljudskom smislu. Oni su me motivisali za dodatna angažovanja, zajedničke akcije, savetovanja i projekte. Kao profesor etike i sociologije stalno na predavnjima podvlačim da iako živimo u svetu razorenih vrednosti da moramo da svetlimo i kada je sve tamno.

U okviru serijala KULTURA DIJALOGA, koji je sufinansiralo Ministarstvo kulture i informisanja Vlade Srbije, na UžiceMedia možete pročitati i tekstove: „Mi na našoj televiziji ne izmišljamo, samo pratimo događaje“„Dijaloga nema tamo gde jedna strana misli da sve zna““U dijalogu je najvažniji dijalog”„U medijima sve vrvi od preterivanja, neukusa i ozbiljnih jezičkih ogresenja“,“Ukoliko ne bude promena, lokalni mediji će postati propagandna glasila“„Lokalni mediji su odraz opšte duhovne klime“„Formalna pisemnost danas se nepodnošljivo lako kupuje“„Odlučivalo je pravo jačeg, bolje kotiranog“„Čim nemate argumentaciju, onda vam je niska tolerancija“ i „Lokalni mediji kao protočni bojler“.

- Advertisement -