Kako pobediti sramotu i stid ŽENSKI CENTAR UŽICE

- U malim sredinama žene ćute o nasilju koje trpe zbog osećaja sramote, stida i misle da su one krive, govorile su žene u istraživanju koje je sprovodio Ženski centar Užice.

112

Kako pobediti sramotu i stid – O nasilju nad ženama u ruralnom području u tri okruga, Zlatiborskom, Moravičkom i Raškom, bavile su se članice Ženskog centra Užice kroz projekat „Sigurnije okruženje za žene sa sela iz jugozapadne Srbije“.

Razgovarali smo sa Radmilom Gujaničić, potpredsednicom Upravnog odbora, Vesnom Bogdanović, dipl. pravnicom, koordinatorkom SOS telefona Ženskog centra Užice i Brankom Virijević, dipl. socijalnom radnicom, konsultantkinjom SOS telefona ŽCU. Sve su odgovarale na svako naše pitanje, razgovor objaviti u četiri dela.

U prvom delu naše sagovornice su istakle da su žene u ruralnom području uvek u većem riziku i problemima.

Da li se razlikuju oblici nasilja nad ženama u seoskim sredinama u odnosu na gradske sredine?


– Oblici nasilja koji su definisani zakonskom regulativom kao fizičko, psihičko, seksualno i ekonomsko nasilje i zastupljeni su u svima sredinama. Žene u udaljenim ruralnim područjima su u većem riziku da dožive nasilje zbog patrijarhalnog vaspitanja, ali i zbog drugih socio – ekonomskih faktora.

Vesna Bogdanović (Foto: Privatna arhiva)

Učesnice u istraživanju su same rekle da smatraju da se nasilje svuda događa bez obzira na gradsku i seosku sredinu,
ali da su žene u gradu više zaštićene. Za razloge zašto žene na selu više trpe nasilje navode: finansijsku zavisnost žena na selu, manju informisanost o svojim pravima, patrijarhalni (konzervativni) stavovi su izraženiji na selu i kod žena i kod muškaraca, zbog toga seoske žene više i duže trpe, manje prijavljuju nasilje i plaše se osude okoline.

Kao direktna posledica partijarhata, rodna ravnopravnost je više ugrožena u seoskoj sredini, a žene to ovako opisuju:

Otac kaže sinu da je njegov ponos, a ćerki kaže da nije trebala da se rodi.”

„U mom okruženju žene starije od 45 godina više trpe nasilje i teže se odlučuju da izađu iz nasilja i obrate se institucijama za zaštitu od nasilja.“

„U malim sredinama žene ćute o nasilju koje trpe zbog osećaja sramote, stida i misle da su one krive.“

Sela su razuđena, prijatelji i komšije su udaljeni, manje su šanse da neko van porodice ima saznanje o nasilju i prijavi ga. Živeći u takvim sredinama, žene „čak nemaju ni prijateljice“.

Kako pobediti sramotu i stid – Koje su zablude o nasilju prema ženama?

– Nasilje prema ženama i u porodici ima brojne posledice na žene, članove porodice i društvo. Postoje mnogi mitovi (zablude) o nasilju i njegovim uzrocima. Jedan od mitova je da su alkohol ili droga uzroci nasilja. Činjenice pak govore da mnogi ljudi koriste nedozvoljene supstance, a da nisu nasilni prema svojim partnerkama i bližnjima.

Zato ovo nikada ne treba koristiti kao izgovor za nasilno ponašanje. Samo je učinilac nasilja odgovoran za svoje postupke. Prvenstveno je značajno istaći da nasilje nad ženama postoji koliko i patrijarhat.

Radmila Gujaničić (Foto: Privatna arhiva)

Nasilje nad ženama je način društvene kontrole muškaraca nad ženama s jedne strane, ali i način kontrole muškaraca od strane države.
Tokom hiljada godina taj model je usavršen, a civilizacija zasnovana na eksploataciji i ratovanju još više pogoduje njegovom održavanju. Ono što se kroz istoriju i vreme menjalo jeste njegova vidljivost i prihvatanje stava da nasilje nad ženama koje se dešava
unutar porodice ipak nije privatna stvar.

Borba žena za prava i naročito feministkinja drugog talasa zasnovanih na filozovskim postavkama koje je iznela Simon de Bovoar u knjizi „Drugi pol“ davne 1949. godine, doprinela je da žene izgrade svoje sisteme podrške na bazi samopomoći, a kasnije da obavežu državu da donese zakone koji će štititi žene i decu i da otvore pitanja ženskog identiteta i slobode i samosatlnog donošenja odluka vezanih za svoj život. Kada je nasilje nad ženama u pitanju i njegovo kažnjavanje, jedan od ključnih momenata u Srbiji bio je 2002. godine kada je izmenama i dopunama Krivičnog zakonika propisano krivično delo nasilje u porodici.

Da li su seoske žene žrtve nasilja hrabrije, jače da se nasilju odupru?


– Seoske žene žrtve nasilja nisu hrabrije, niti su jače da se nasilju odupru. Moguće je samo da će one duže trpeti nasilje zbog predrasuda i stereotipa o ulozi žene u društvu i porodici, zbog nedovoljne informisanosti o fenomenu, oblicima i posledicama nasilja, kao i zbog toga što im institucije u sistemu zaštite od nasilja nisu lako dostupne.

Nasilje u porodici je univerzalna pojava, neograničena geografskim, etničkim, statusnim i drugim faktorima, čije prave razmere nije moguće utvrditi, jer dobrim delom ostaje skriveno. Savremena istraživanja na međunarodnom nivou, pokazuju da je porodično nasilje globalni problem.

Branka Virijević

Javlja se kod pojedinaca, bez obzira na starosnu dob i nacionalnost, društveno-ekonomski položaj i religiju, a procenat
incidenata je sličan u gradskim, prigradskim i seoskim zajednicama. Svake godine, životi žena, dece i muškaraca, bivaju izmenjeni ili uništeni od strane neke osobe koja vrši porodično nasilje nad njima. Posledice koje su rezultat nasilja, očigledne su u
društvenim i kriminalnim statistikama.

Da li im je komplikovanije da se obrate za pomoć i kome sve mogu da se obrate za pomoć?


– Prosečna udaljenost mesta u kojem žive od središta opštine kojoj pripadaju je 10,64 kilometra, mada neke žene navode da su udaljene i po 50 kilometara od gradskog jezgra. Samo četvrtina ispitanica u mestu u kom živi ima dostupne sve navedene ustanove – poštu, školu, vrtić, ambulantu i policijsku stanicu. Sve ostale žene u svom mestu nemaju dostupnu policijsku stanicu. Seoskim ženama žrtvama nasilja institucije u sistemu zaštite od nasilja nisu lako dostupne, jer se one nalaze u gradskim jezgrima.

Kako pobediti sramotu i stid

Žrtve mogu da se obrate sledećim institucijama za pomoć, podršku i zaštitu od nasilja:

  • Centru za socijalni rad: nasilje može prijaviti usmemo (lično ili telefonom) ili pisano u pisarnici centra,
  • nakon prijave nasilja biće pozvana na razgovor i može zahtevati od voditelja slučaja darazgovoru ne prisustvuje učinilac nasilja (nasilnik),
  • stručnjak centra po potrebi razgovara sa decom bez prisustva roditelja,
  • stručnjak centra ima obavezu da je informiše o njenim pravima, dostupnim uslugama u lokalnoj zajednici, pravnim postupcima za zaštitu od nasilja u porodici, kao i da je uputi na druge pružaoce usluga u zajednici,
  • usmeno i pisano upozori nasilnika,
  • prijavi nasilje policiji i tužilaštvu,
  • daje sudu nalaz i mišljenje o poveravanju, izdržavanju i viđanju maloletne dece prilikom razvoda braka,
  • pruži žrtvi materijalnu pomoć, pomoć oko lečenja, zapošljavanja, doškolovavanja.
  • Policiji: nasilje žrtva može prijaviti telefonskim pozivom na broj 192 ili lično odlaskom u policijsku stanicu, po prijavi nasilja doći će policijski službenici na mesto događaja radi uviđaja, policijski službenici obaviće razgovor sa žrtvom o nasilju koje je pretrpela.
  • policijski službenici obaviće razgovor sa učiniocem nasilja na mestu događaja ili će ga odvesti u policijsku stanicu radi daljeg vođenja postupka (mogu ga zadržati u policijskoj stanici najduže 8 časova),
  • nadležni policijski službenik može izreći učiniocu nasilja hitne mere i to: meru privremenog udaljenja učinioca iz stana i meru privremene zabrane učiniocu da kontaktira žrtvu nasilja i prilazi joj u trajanju od 48 časova (te hitne mere može sud da produži još 30 dana),
  • kada nasilnik prekrši hitnu meru (vrati se u stan, približi se ili hoće da razgovara sa žrtvom) žrtva treba da obavesti policiju o tome i sud može da mu izrekne kaznu zatvora do 60 dana zato što je prekršio zabranu.
  • Zdravstvenoj ustanovi: žrtva treba da se obrati zdravstvenoj ustanovi (dom zdravlja,bolnica, ambulanta…) radi dobijanja medicinske pomoći nakon pretrpljenog nasilja.Žrtva treba da opiše lekaru nasilje koje je pretrpela, a lekar će popuniti obrazac za evidentiranje nasilja koje je žrtva preživela i u kome će biti opisane njene telesne povrede i zdravstveno stanje (ovaj obrazac je važan dokaz o nasilju kasnije na sudu).
  • Na SOS telefon za žrtve porodičnog i partnerskog nasilja: žrtva može da bude anonimna, sve što ispriča je poverljivo, bezuslovno se veruje žrtvi i pruža joj se psihosocijalna pomoć i podrška da što bezbednije izađe iz nasilja, da se oporavi, osnaži i osamostali.
  • Žrtva mora da bude informisana o pravima i procedurama za zaštitu od nasilja.
Ilustacija Centar za mame/Printscreen

Iz ove oblasti do kraja godine u serijalu  “NASILJE Kao najbolje čuvana PORODIČNA TAJNA”, objavićemo više tekstova. Jedan od njih odnosi se na žene u ruralnom području koje uvek u većem riziku i problemima.

Do sada su novinari i saradnici UžiceMedia realizovali više projekata, neki od njih su:

- Advertisement -