Zahvaljujući Opštini Užice, organizaciji potomaka i darodavcima u gradu na Đetinji 2000-te godine podignuta je bista Užičanina čiji je lik i delo u brojnim tekstovima osvetlio neumorni istraživač, užički publicista Đorđe Pilčević. Ko je bio major čija je smrt ostala u narodnom sećanju kao herojska i mučenička?

Konstantin Kosta Todorović je rođen 19. maja 1882. godine u Užicu od oca Jevrema i majke Jelene. Pored Koste Todorovići su imali i ćerku Kosaru koja je bila udata za kapetana srpske vojske Ivana Lazarevića. Kosta rano ostaje bez oba roditelja.

U Užicu je završio osnovnu školu Kralja Petra Prvog, dva razreda u užičkoj Gimnaziji, a preostale u valjevskoj dok je sedmi razred završio u Beogradu. Stanuje kod doktora Milorada Gođevca, vaspitavan na lekcijama iz rodoljublja i po okončanju Gimnazije upisuje nižu Vojnu akademiju gde pripada čuvenoj 32-oj klasi.

O zastupljenosti Užičana u ovoj klasi i sledeći podaci: od 194 svršena akademca 32. klase od 1889.godine do 1901. godine njih desetorica su iz užičkog kraja i to Svetislav Milić, Radovan Šunjevarić, Kosta Todorović, Danilo Đerić, Stevan Tucović (rodjeni brat Dimitrija Tucovića), Dragomir Popović, Andrija Lazarević, Mihailo Žilović, Svetozar Hadžić i Panta Drašković – piše Pilčević uz podatak da je od cele 32-ge klase trećina ili njih 59 je poginulo ili umrlo od bolesti i iscrpljenosti u ratovima od 1912-1918. godine.

Iz jednog od tekstova ovog autora saznajemo da je po završenoj Vojnoj akademiji Kosta Todorović dobio čin potporučnika. U ovom činu služi u Užicu, kao poručnik u Požegi, u činu kapetana u Valjevu gde kao komandir čete Petog pešadijskog puka ostaje do maja 1911. godine. Od ove godine komanduje pograničnim trupama na sektoru Srpska Rača-Ljubovija dobro upoznajući Austrougare, ali i oni njega posle aneksione krize i pripajanja Bosne 1908. godine.

Kosta Todorović učestuje u Srpsko-turskom ratu 1912. godine i Srpsko-bugarskom ratu 1913. godine. Na početku Prvog svetskog rata postavljen je za komandira prve čete Zlatiborskog doborovoljačkog odreda koji je bio u sastavu Užičke vojske. O brojnosti Užičke vojske govori i podatak iz nekoliko Pilčevićevih publikacija da je ona imala 42.000 pripadnika, dok je Crnogorska vojska imala 40.000 naoužanih vojnika. Zadatak Užičke vojske je bio da brani granični front od Rogatice do priboja, odnosno pravce prema Užicu i Zapadnoj Moravi i štiti pozadinu srpskih snaga.

Zlatiborski dobrovoljački odred imao je zadatak da se ubacuje u pozadinu neprijatelja na području gde žive Srbi na levoj obali Drine, organizuje pobune i dizanje ustanka u istočnoj Bosni i prikuplja obaveštajne podatke o neprijatelju.  Sa svojima dobrovoljcima je u noći između 13 i14. avgusta 1914. godine prešao je na levu obalu Drine preko rečice Dervente i izbio na kosinu prema Đurđevcu i Klotijevcu.

U bitkama kod Srebrenice dobrovoljci Koste Crnog kako su ga zvali saborci potisnuli su Austrougare da bi 18. septembra ušli i zauzeli Srebrenicu o čemu Todorović izveštava komandu Srpske vojske. Pri daljem napredovanju Kosta Todorović biva ranjen u obe noge i sa njim i srpski dobrovoljac student iz Brčkog koji je došao iz Švajcarske da pomogne otadžbini Jovan Živanović koga je pogodio rafal dok je pokušavao da pomogne ranjenom komandiru. Žive i ranjene neprijatelj ih odvodi u centar Srebrenice gde je već bila pripremljena lomača gde su ih Austrougari žive spalili 27. septembra 1914. godine.

Ostalo je zapisano da se iz plamena probijao Kostin glas koji je pevao srpsku himnu. Jedinstven primer okrutnosti prema zarobljenim vojnicima bez poštovanja bilo kakvih ratnih normi ostao je zabeležen u analima Velikog rata na našim prostorima.

Na mestu stradanja po nacrtu kraljevog slikara Užičanina Mihaila Milovanovića 1924. godine podignut je spomenik junaku nosiocu tri spomenice da svedoči o veličini njegove herojske smrti. Po naređenju ustaša spomenik je 1941. godine srušen. Krsto Katanić iz Skelana uspeva da srušene kamene ploče pod okriljem noći preveze i zakopa u zemlju gde su bile sve do 1996. godine kada je spomenik ponovo podignut, beleži hroničar Pilčević. U znak sećanja na majora Kostu Todorovića užička delegacije potomaka ratnika na godišnjicu herojske smrti ili datum rođenja polaže vence na spomen biste u Užicu i Skelanima, a prigodnim programima i recitalima školarci govore o ratniku koji je u borbi uvek bio ispred svojih saboraca.

Tekst je nastao u okviru projekta UŽIČKI HEROJI VELIKOG RATA – „A ja ću ispred svih vas…“, koji realizuje Udruženje „Užicemedia“ na istoimenom Portalu, a koji je sufinansiran sredstvima Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije.

- Advertisement -