Gornja Dobrinja, rodno mesto oca moderne srpske države i rodonačelnika dinastije Obrenović knjaza Miloša, svakako zaslužuje da u bliskoj budućnosti postane nezaobilazna odrednica na turističkoj mapi Srbije i poseta ne samo đačkih ekskurzija.

Smeštena ispod brda Šiljkovice na dvadesetak kilometara od Požege ovo živopisno selo danas ima 428 stanovnika i zauzima površinu od 1340 hektara. Vredni Dobrinjci, potomci junaka iz mnogih ratova za slobodu Srbije uglavnom se bave poljoprivredom i proizvodnjom maline, kupine, šljive, krompira, strnih žita i stočarstvom koje je posle godina krize i uništavanja stočnog fonda vraća na stare staze.

Nema potrebe pričati i pisati koliko su meštani Dobrinje ponosni na svoju istoriju i Obrenoviće zahvaljujući kojima se ime sela pominje u brojnim knjigama kao i na objekte

Vasilije Čarapić, predsednik MZ Gornja Dobrinja

koje su sagradili i naraštajima na polzu ostavili. Sa predsednikom mesne zajednice Vasilijem Čarapićem najpre razgovaramo o infrastrukturi, preduslovu bez koga nema razvoja sela, samim tim i seoskog turizma.

– U prethodnih četiri-pet godina izdvojio bih dve veoma važne investicije, i to izgradnju vodovodne mreže, sa sistema za vodosnabdevanje „Rzav“ i asfaltiranje lokalnog puta Centar sela – Čarapići u dužini od 4,5 kilometara kao i postavljanje rasvete. Vodovod sa rzavskom vodom je kompletno urađen za dve godine, počev od faze projektovanja, iskopa kanala, polaganja cevi za magistralni vod i sekundarnu mrežu, zatim izgradnje dva rezervoara do završne faze u kojoj je priključeno 80 domaćinstava kojima je obezbeđena upotreba zdrave i važno, redovno kontrolisane pijaće vode.

Što se tiče asfaltiranja pomenutog putnog pravca, projekat je urađen još 2010. godine, ali smo tek prethodne 2017. godine uspeli da i ovu veoma važnu investiciju privedemo kraju. Ove za selo, rekao bih kapitalne investicije ne bismo mogli realizovati bez ogromne pomoći države, naročito „Direkcije za vode“ i „Puteva Srbije“, kao i lokalne samouprave, ali i predanih ljudi iz odbora mesne zajednice i vrednih meštana.

Hteo bih da istaknem da i danas aktivno radimo na novim projektima što se tiče pitanja infrastrukture i ekologije, a sve što radimo činimo s ciljem da Dobrinja bude svetla tačka na turističkoj mapi opštine Požega, Zlatiborskog okruga, Republike Srbije i da bude rangirana kao značajan nosilac kulturnog turizma – navodi Čarapić.

Rekli smo već da je Gornja Dobrinja atraktivan istorijsko-turistički lokalitet koji posetiocima koji dođu pruža posebne doživljaje autentičnog srpskog ambijenata, kako kulturno-istorijskog tako i prirodno-geografskog sa svojim šumarcima, proplancima, livadama, izvorima i rečicama.

U mesnoj zajednici kažu da je kulturno nasleđe ključni element i resurs održivog razvoja Gornje Dobrinje – rodnog mesta knjaza Miloša Teodorovića Obrenovića.

– Potencijale turističke ponude vidimo u položaju i međusobnoj povezanosti objekata, spomenika kulture. Svakako najvažniji i najstariji spomenik je crkva Svetih apostola Petra i Pavla koju je podigao knjaz Miloš 1822. godine, gde su inače zemni ostaci oca njegove svetosti Teodora preneti sa seoskog groblja i sahranjeni pored crkve u porti.

Evo i drugih podataka. Godine 1864. knez Mihailo pomaže da se podigne zvonik u porti crkve. U neposrednoj blizini crkve 15. avgusta 1860. godine knjaz Miloš podiže čardak svome ocu Teodoru za dušu. Škola je podignuta 1857. godine, a na belegu na mestu gde je bila rodna kuća knjaza Miloša istorija piše:

„Blago onom ko doveka živi, imao se rašta i roditi“.

„Ovde je ugledao sveta izbavitelj srpski Miloš T. Obrenović I knjaz srpski. Opština Dobrinjska iz dubokog priznanja i večne blagodarnosti obeležila je ovo mesto sa ovim znakom za večan spomen 10. avgusta 1879. godine u Gornjoj Dobrinji“.

Zatim podseća Čarapić da je velika kuća Popovića izgrađena 1890. godine sada Crkvena kuća u vlasništvu crkve Dobrinjske, odnosno Žičke eparhije. Prilikom poseta Obrenovića, ova kuća je pretvarana u privremeni kraljevski dvor i u njoj su boravili više puta kralj Milan, kralj Aleksandar Obrenović i kraljica Draga.

Ne mali značaj imaju i objekti i građevine kao što su Matijevića vodenica, meana treće klase, konaci, gostinske kuće Jeremića i Jovičića, dve javne česme, jedna kod škole, a druga u centru sela, kao i mnoštvo drugih starih objekata i spomenika.

– Posle mnogo godina i želje da se Dobrinjci oduže svom čestitom Knjazu, ideja je realizovana i 1990. godine vajar Miroslav B. Protić je izradio spomenik koji je podignut u blizini crkve i sastavni je deo spomeničke celine Gornja Dobrinja, koja predstavlja prostorno kulturno-istorijsku celinu od izuzetnog značaja Republiku Srbije – dodaje Vasilije Čarapić. U Dobrinju dolaze turisti, ali bi ih moglo biti mnogo više. Ima među njima i poneki stranac, Rus, Kinez, Ukrajinac, Japanac…

– Turisti dolaze, ali u veoma malom broju i to su mahom sporadični individualni dolasci i tek po neki organizovani autobus. Imamo vrlo dobru saradnju sa Turističkom organizacijom Požege i nadam se da ćemo zajedničkim angažovanjem doprineti boljoj i potpunijoj turističkoj ponudi, kako za školske tako i za sve ostale ekskurzije. Pre Drugog svetskog rata u Dobrinju su dolazili učenici iz raznih gradova Srbije na izlete i nastavu, pa sam mišljenja da u bliskoj budućnosti probamo da oživimo ovaj vid dolazaka i osmislimo radionice u prirodi i boravak školaraca u objektima – priča Vaso.

Na naše pitanje o mestu gde je nekada bila rodna kuća knjaza Miloša i planovima naš sagovornik kaže da u narednom periodu planiraju da na adekvatan način urede prostor i kuću rođenja Knjaza. Uz to i reči zahvalnosti.

-Veliku zahvalnost koja se tiče projektovanja, ne samo ovog mesta nego i projekata koji se tiču očuvanja celokupne baštine Gornje Dobrinje, dugujemo Jasminki Protić, dipl. inž. arh. iz Beograda –  posebno ističe Čarapić i kaže da u Dobrinji sigurno ima domaćinstava koja bi se bavila seoskim turizmom i da je za to potrebna i edukacija i finansijska potpora. Ali i smatra, da će kada projektuju i izgrade kulturno-istorijski centar kao održivu celinu to se neminovno i dogoditi i za očekivati je i dostizanje kategorizacije smeštaja.

Vratimo se infrastrukturi i ono što su Dobrinjci uradili asfaltiranje puta Centar sela – Duškovci prema rodnoj kući Knjaza i puta Tri bukve – Kevuljska trešnja, a u toku su projekti izgradnja i uređenje na mestu rodne kuće Knjaza, adaptacija i zaštita „Matijevića vodenica“, adaptacija i zaštita konaka, gostinske kuće Jeremića, jednog dela škole, Doma kulture i adapatacija i izgradnja fudbalskog terena. Dobrim putevima nadaju se doći će im više gostiju među kojima i oni iz zemlje koji mnoge meridijane obiđoše, a još ne videše mesto koje je rodonačelnik moderne srpske države potomstvu ostavio kao svoju zadužbinu.

Tekst je nastao u okviru projekta SEOSKI TURIZAM- ŠANSA ZA RAZVOJ OPŠTINE POŽEGA, koji je realizovalo Udruženje „Užicemedia“ na istoimenom Portalu/uzicemedia.rs/, koji je sufinansiran sredstvima Opštine Požega.

- Advertisement -