Iako su minule mnoge godine od Titove smrti još uvek je u nekim gradovima regije prisutno obeležavanje ovog datuma. Tradicionalno, Titov grob i Kuću cveća u Beogradu posetiti veliki broj njegovih poštovalaca.

Svojevremeno je centralna manifestacija organizovana na stadionu JNA u Beogradu, gde su pioniri, omladinci i pripadnici svih rodova vojske i mornarice izvodili slet.

Titu je tom prilikom uručivana štafeta mladosti, koja je svaki put polazila iz drugog mesta i iz druge republike, ali je uvek masovno dočekivana širom gradova nekadašnje Jugoslavije. Po pravilu, štafetu mladosti Titu su, uz prigodnu čestitku sa željama za dug život i dobro zdravlje, uručivali najbolji omladinci i omladinke.

Štafeta je bila svake godine drugačije dizajnirana, a u njoj su se nalazile poruke omladine SFRJ za „voljenog predsednika“ iz svih tadašnjih republika.

Tito na Zlatiboru, iz arhive Hotela „Palisad“

Nošenje štafete trajalo je pune 42 godine, do 1987. godine. Posle Titove smrti, štafetu su primali predsednici tadašnjeg Saveza socijalističke omladine Jugoslavije (SSOJ).

Sama ideja potekla je 1945. od omladine Kragujevca, čije je Odeljenje za sport i fiskulturu osmislilo masovna omladinska štafetna trčanja širom Jugoslavije.

U prvoj Titovoj štafeti, učestvovalo je 12.500 omladinaca, koji su pretrčavši trasu dugu 9.000 kilometara, Titu predali prvih devet štafetnih palica i Plavu knjigu sa 15.000 potpisa omladine Šumadije.

Prvu štafetu Titu je predao Mika Tripalo, tadašnji predsednik CK Narodne omladine Jugoslavije. Sedam godina posle Titove smrti, na završnoj proslavi Dana mladosti, Rejmonda Broćaj iz Gnjilana je štafetu uručila Haimu Redžepiju, tadašnjem predsedniku SSOJ.

Prva Štafeta mladosti krenula je iz Kumrovca, Titovog rodnog mesta. Na putu dugom 3.500 kilometara prošla je kroz sve republike, kroz mnoga manja mesta i veće gradove u kojima je svečano dočekivana uz specijalno organizovan program.

Tito je na čelu  SFRJ bio punih 35 godina i imao je nesumnjivo izuzetan ugled u tadašnjem svetu. Posebno je veliki značaj, u međunarodnim odnosima, imala njegova uloga kao jednog od osnivača Pokreta nesvrstanih, što je u tadašnjim međunarodnim okolnostima imalo veliku težinu.

U njegovim zvaničnim biografijama navođeno je da je učestvovao u Oktobarskoj revoluciji u Rusiji, gde je prethodno ranjen 1915, pa je izvesno vreme proveo kao zarobljenik. Pre toga je kao austrougarski kaplar učestvovao u Prvom svetskom ratu – između ostalog i u borbama protiv srpske vojske.

Kao vođa KPJ predvodio je u Drugom svetskom ratu Partizanski pokret (Narodnooslobodilačka vojska). Iz rata je izašao kao proslavljeni ratni komandant, predvodnik najmasovnijeg pokreta otpora u okupiranoj Evropi i neprikosnoveni lider Jugoslavije.

Tito sa saradnicima u Sevojnu, iz arhive Valjonice bakra

Dan mladosti se poklapao i sa nemačkim desantom na Drvar 25. maja 1944. kada je Tito uspeo da se spase prilikom desanta nemačkih padobranskih jedinica.

Podsećamo da je zvaničan Titov rođendan bio je nešto ranije, 7. maja, ali se 25. maj obeležavao kao njegov rođendan.

Iako je Tito preminuo 1980. godine, Štafeta mladosti je nastavila da ide iz ruke u ruku miliona mladih ljudi od Triglava do Đevđelije, samo pod drugačijim nazivom „I posle Tita – Tito“, uz zakletvu Jugoslovena da će istrajati na njegovom putu i negovati „bratstvo i jedinstvo“.

A kako je izgledao Dan mladosti 1979. godine, možete pogledati dokumentarni film OVDE.

- Advertisement -